ma ona stara zajebancija, pripisana – kao većina takvih – zlosretnome Muji, kojega je Suljo jednom pitao koliko on zapravo puši...

Dvije kutije dnevno, odgovorio mu Mujo. Ne to, nastavi Suljo, već koliko dugo? Aha, odgovorio ovaj, pa jedno triespet godina. Trideset pet godina?!, zaprepastio se Suljo, pa stao zbrajati i množiti: dvije kutije dnevno, to je dvjesto pedeset maraka mjesečno, što daje, samo trenutak da izračunam, oko tri hiljade maraka godišnje. Jel ja dobro računam?, pitao Suljo, jest, odgovorio Mujo. Dobro, nastavio Suljo, tri hiljade maraka godišnje, puta – koliko si ono rekao, triespet godina? – ispada, dragi moj Mujo, sto hiljada maraka. Sto hiljada maraka, jarane moj, mogao si sad imati da nikad nisi pušio!, gotovo da je vikao Suljo, pri tom, veli, čak i ne računajući trideset pet godina kamata.

A ti?, zamucao je Mujo nakon nekoliko trenutaka neugodne tišine, ti kao nikad nisi pušio? Ne, odrješito je odgovorio ovaj. Nikad, nijednu? Nikad, nijednu. Pa đe ti je onda novac?, povikao onda Mujo: đe ti je sto hiljada maraka, pička ti materina?!

Te stare epizode o Muji i Sulji sjetio sam se čitajući ingeniozan plan ministra zdravstva Milana Kujundžića, koji se godinu dana žalio na alarmantne podatke po kojima i dalje trećina odraslih Hrvata puši – a hrvatski zdravstveni sustav na liječenje bolesti uzrokovanih pušenjem godišnje izdvaja više od milijardu i pol kuna! – pa zajedno s Udrugom poslodavaca u zdravstvu najavio novi porez za pušače: dodatne tri kune po kutiji cigareta, koje bi na više od milijun tih besprizornih narkomana, što u prosjeku puše kutiju dnevno, resoru zdravstva donio, samo trenutak da ministar izračuna, dakle više od milijardu kuna godišnje.

Pitao onda Mujo ministra zdravstva Milana Kujundžića – koliko hrvatska država do sad kroz trošarine uzima od pušača?

Od pedeset do sedamdeset posto cijene cigareta, plus-minus, odgovorio ministar Kujo, u prosjeku recimo negdje oko dvanaest-trinaest kuna po kutiji. Trinaest kuna po kutiji!, zaprepastio se Mujo, pa stao zbrajati i množiti: ako je u Hrvatskoj više od milijun pušača, koji puše u prosjeku kutiju dnevno, i svaki daje barem trinaest kuna, to je trinaest milijuna kuna dnevno, odnosno gotovo četiri stotine milijuna kuna mjesečno! Što daje, samo trenutak da izračunam, najmanje četiri i pol milijarde kuna godišnje. Pri tom, veli, čak i ne računajući PDV. Jel ja dobro računam?, pitao Mujo, jest, odgovorio Kujo.

Dobro, nastavio Mujo, a koliko si ono rekao da hrvatsku državu godišnje košta liječenje osoba oboljelih od bolesti povezanih s pušenjem? Pa, zamucao Kujo, malo više od mljrdipl. Koliko?, podviknuo Mujo. Malo više od milijardu i pol kuna, nevoljko ponovio ministar. Milijardu i pol?, ponovio Mujo. Malo više, ispravio se Kujo.

Pa đe je onda novac?, povikao onda Mujo: đe je razlika od tri milijarde kuna, pička ti materina!?

Četiri i pol milijarde kuna svake godine, plus-minus, a više plus nego minus, i to samo trošarina, bez PDV-a – pa s novim nametom još dobro preko milijarde – hrvatska će država, u svemu, gotovo šest milijardi kuna godišnje uzimati od ljudi na koje troši samo milijardu i pol. Da, gospodine Kujo, „samo“. Odnosno, da utvrdimo: đe vam je novac, pička vam materina?

Ovako zgodno postavljena računica iz vica, osim što je neumitno točna, otvara naime drugo pitanje, koje se više ne tiče samo prezrene žutozube stoke, nego i ostalih tri milijuna Hrvata što ne puše, ili barem misle da ne puše.

Godinama, sve otkako je otpočela masovna antipušačka histerija, svaki je argument protiv pušenja bio isključivo zdravstvene naravi, i svaka se nova mjera tumačila potrebom da se ta odvratna i bolesna navika trajno iskorijeni. Svakome je, istina, i prije Muje i Kuje bilo jasno da nije riječ o javnom zdravlju, jer da jest, ne bi, recimo, masna svinja na antibioticima bila najjeftinije meso na tržištu. Poduzelo bi se valjda nešto nakon alarmantnog podatka da prosječni Hrvat nepušač godišnje pojede više od trideset kilograma svinjetine, a samo pet-šest kilograma ribe, i da je polovica svih smrti u Hrvata uzrokovano bolestima srca i krvožilnog sustava. Bilo bi, ukratko, barem nešto još – osim cigareta – nezdravo i opasno. Bila bi barem malokalibarska municija: ne bi jedan Winchesterov metak, da je riječ o zdravlju, koštao koliko i obična cigareta, pisalo bi i na kutiji malokalibarskog streljiva da „metak ubija“, i da je, hm, pasivno pucanje opasno barem koliko i pasivno pušenje. Jer za razliku do cigarete, metak služi jedino, samo i isključivo za ubijanje „pasivnih pucača“, i baš nizašto drugo.

Znali smo, kažem, i prije da nije riječ o zdravlju, ali sad je to prvi put priznao i sam ministar zdravstva. U najavi novog nameta za pušače iznenada je tako netragom nestala briga za narodno zdravlje: fantastičnom lakoćom novi je namet za pušače ministar Kujundžić ugradio u mjere saniranja golemog duga hrvatskog zdravstva od tri milijarde kuna. „Govorim o cigaretama, alkoholu, kocki i mobitelima“, izračunao je, baš poput Sulje iz vica, ministar Kujo: „Stručnjaci su to detaljno razradili, kad se pomnoži potrošnja i broj dodatno naplaćenih kuna, došlo bi se do tri milijarde.“

Barem jednu od ukupno tri milijarde kuna minusa Kujo je tako naumio namaknuti od pušača, samo tako, kao da zbraja prihode od ljetine ili turizma, niti ne spomenuvši „brigu za djecu“, „troškove liječenja“, „odvratnu naviku“ i ostale uobičajene jeftine uvozne floskule. Pušači, baš kao alkoholičari i kockari, za njega i kolege samo su resurs – i to odličan resurs, jer su slabi, a Država obožava tlačiti slabije. Da su, uostalom, jači, ostavili bi se duhana: ako i ne zbog vlastitog zdravlja, ono barem da kutiju čija je realna cijena pet kuna ne plaćaju dvadeset pet, pa da državnim krvopijama zajedno s PDV-om uplaćuju cijelu milijardu eura godišnje. Kao što bi Država, da joj je zaista do suzbijanja tih „odvratnih navika“, i da slabi nisu tako isplativ resurs, jednostavno zabranila i pušenje i alkohol i kocku.

Jasno je – oduvijek je bilo – zašto Država to nikad neće napraviti, pa pretpostavimo da to umjesto nje, a sve slušajući argumente zdravstvene struke, napravi recimo iznenada osviješteni pušački puk. Pretpostavimo tako za potrebe ovog ogleda da Vladina protuduhanska strategija konačno upali i da svih milijun hrvatskih pušača prestane pušiti. Samo tako, da kažu, „jebiga, ima Kujo pravo, baš smo besprizorna, primitivna stoka“, i već sutra svečano obznane obitelji i Državi da su ostavili cigarete. Odakle će – to mene zanima – Kujo u tom divnom slučaju namaknuti onu milijardu kuna za vraćanje dugova, odakle će Vlada namaknuti svih onih sedam i pol milijardi u proračunu? Dobro, minus milijardu i pol „troškova liječenja bolesti povezanih s pušenjem“, koje bi uštedjela „Hrvatska bez dima“: otkud će namaknuti ostalih šest milijardi kuna, koje svake godine uzimaju iz džepova bolesnika s „odvratnom navikom“ da Kuji i jaranima financiraju plaće, tajnice, vozače i službene automobile?

Država, sad je jasno, upravo računa na pušače – i alkoholičare i kockare, da ih ne zaboravimo – i to više niti ne krije. „Stručnjaci su to detaljno razradili, kad se pomnoži potrošnja i broj dodatno naplaćenih kuna.“ Nikad Državi na pamet palo nije da iskorijeni te „odvratne navike“, već samo da ih što bolje iskoristi. Ekonomija slabosti je sjajna stvar: pušači već sad, i prije novog nameta, u proračun uplaćuju točno četiri puta više nego što ga koštaju.

Iza preseravanja o javnom zdravlju – kao i svakom političkom preseravanju o općem i javnom dobru – stoje samo dugovi koje Država valja nekako poplaćati, i to je sve. Na tom mjestu počinje onaj dio koji se više ne tiče samo pušača, nego i ostalih tri milijuna Hrvata što ne puše, ili su barem mislili da ne puše. I da sakupljači državnog harača neće jednom pokucati i na njihova vrata. Pa su se, eto, našli šokirani kad je dugove zdravstva – osim haračem na duhan, alkohol i kocku – ministar Kujo naumio pokriti i haračem na mobitele. Jer „novi će nameti baciti potrošače na koljena“. O da, gospodo, nepušači, i mobitel je „odvratna navika“. Ova država, shvatili ste konačno, živi od „odvratnih navika“.

O tome pak da će Država nametima baciti naciju na koljena trebali ste misliti još dok je Država maltretirala samo pušače. To što sada pušite mnogo je, naime, opasnije i pogubnije od cigarete. I, kako vidimo, štetno za koljena.

Ili, da parafraziram ministra Kuju: „Đe vam je novac, pička vam materina?“