Čisti hrvatski Zlatko Hasanbegović

Kolumne 12. nov 201914:43 > 14. nov 2019 10:52
N1

"Jedan je temelj", velikim bijelim slovima pisalo je na plakatu za one slavne izbore 2015. godine, svega par mjeseci nakon što je neki Zlatko Hasanbegović - mladi, jedva četrdesetogodišnji povjesničar s Instituta Ivo Pilar - banuo u stranačke prostorije na Trgu žrtava fašizma i od tajnice Hrvatske demokratske zajednice zatražio formulare za stranačku iskaznicu.

Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko bio je oduševljen juniorom, i odmah ga je vidio kao ministra kulture: Zlatko Hasanbegović bio je idealan čovjek za stranačku smjenu generacija na izborima, smjeli koncept s novim licima koja će HDZ vratiti svojim temeljima. Uskoro, da skratim priču, Hasanbegovićevo je lice gledalo Hrvate sa plakata koji su ih iza svakog ugla pozivali da na HDZ-ovoj listi broj 8 zaokruže kandidata broj tri, uz efektan slogan – “Jedan je temelj”.

Eh, da je Hasanbegović barem znao. Bio je neiskusan, jedva je četrdeset napunio, nekadašnja huliganska nada Bad Blue Boysa, bivši mlad ustaša i doktor povjesnih znanosti. “Jedan je temelj”! A niti je građevinarstvo metnimo kultura, da se u nj razumije svaki huligan, ustaša i ministar, niti je kultura metnimo farmaceutska industrija, pa da se i Hasanbegović poput svoga premijera – neki Tihomir Orešković, prema nepouzdanim apokrifnim zapisima – razumije u građevine. Kako je siromah Zlatko mogao znati da ta teorija – “jedan je temelj” – nije ništa drugo doli pjesničko-marketinška figura, da tih, kako se reče, temelja, u životu ima više, i da je život kurvin sin, prepredeni hohšapler koji ništa drugo i ne radi nego ti putem svečano podmeće kamene temeljce?

Niti godinu dana nije, eto, trajao ministar kulture Zlatko Hasanbegović: u Vladu je iniciran u siječnju 2016., a svoj je slavni mandat završio već u listopadu, nakon izvanrednih izbora. Iako je popularni Hasan, nova ikona hrvatske desnice, u svojoj izbornoj jedinici dobio daleko najviše preferencijalnih glasova, novi je šef HDZ-a Andrej Plenković ministricom kulture imenovao neku Ninu Obuljen-Nešto, i mladi je povjesničar tako na teži način – točno osjetivši kako gubi tlo pod nogama – naučio kako je ta stvar sa samo jednim temeljem statički neodrživa.

“Jedan je temelj”? Jebo vas temelj!, plačnim glasom rekao je Zlatko Hasanbegović i dramatičnom gestom zalupio ona vrata na Trgu žrtava fašizma, pa zajedno s prijateljicom i kolegicom s Pilara, drugom desničarskom ikonom Brunom Esih, napustio HDZ i ljeta 2017. osnovao novu stranku. Mnogu su besanu noć probdjeli tada Zlatko i Bruna smišljajući novo, efektno ime za svoju stranku, neko koje još nitko nije iskoristio, a da uključuje “neovisnu” i “Hrvatsku”. Onda su se dosjetili: Zlatko Hasanbegović – Bruna Esih, Neovisni za Hrvatsku. Netko je, međutim, novi naziv ispisao na komad papira i uvidjeli su kako je skraćenica malo nespretna i kvrgava, ZHBENZH. Kome je prvome palo na pamet, ni sami ne znaju, a nije ni važno, tek na koncu su samo zamijenili imena – Bruna Esih – Zlatko Hasanbegović, Neovisni za Hrvatsku – i lijepom slučajnošću ispalo je zgodno i lako pamtljivo BEZHNZH.

Jedva dvije godine, međutim, trajala nesretna BEZHNZH: Zlatko i Bruna osnovali su je u lipnju 2017., a razišli su se već nakon stranačkog sabora u srpnju 2019. U nekim bi drugim političkim kulturama, istina, “stranački sabor” zvučao mrvu preuzetno za stranku koja konvencije može održavati i na kauču, kojoj je popis članstva u punom nazivu i koji je člak i tada bio toliko kratak da su morali dodati ‘Neovisni za Hrvatsku’. Ne, međutim, i u Hrvatskoj: BEZHNZH je tako toga ljeta imala čak dva stranačka sabora – Bruna se sabrala u Zadru, a Zlatko u Zagrebu – i njihova se stranka razvela.

Pardon, raspala.

“‘Jedan je temelj’?”, prezirno se nasmijao Zlatko Hasanbegović dramatičnom gestom zalupivši vrata u Jurišićevoj, pa zajedno sa sobom, desničarskom ikonom, napustio BEZHNH i prije par dana osnovao novu stranku. Mnogu je besanu noć probdio Zlatko smišljajući novo, efektno ime za svoju stranku, neko koje još nitko nije iskoristio, a da uključuje “Zlatko Hasanbegović” i “Hrvatsku”, ali ispala je nemoguća misija: stranka koju je napustio, naime, nakon njegova odlaska nije promijenila ime, i još se, do dana današnjeg, zove Bruna Esih – Zlatko Hasanbegović, Neovisni za Hrvatsku. Onda se dosjetio: Blok za Hrvatsku. “Jedan je blok”, pomislio je zadovoljno samouki građevinski inženjer Zlatko Hasanbegović.

Nastavlja se tako eksponencijalni raspad krajnje hrvatske desnice: nakon notornih pravaša, razmnoženih i podijeljenih na autohtone, čiste, Starčevićeve, Frankove, ove, one, i uopće sve našem jeziku poznate kombinacije riječi ‘Hrvatska’, ‘stranka’ i ‘pravo’ – kojih danas sad već ima toliko da se posljednja, po rednom broju, nazvala Hrvatska stranka prava 1861. – sad se po istom desničarskom načelu stao raspadati i Zlatko Hasanbegović. Rastrgan i podijeljen na BEZHNZH i Blok za Hrvatsku, vrlo uskoro – samo gledajte – napustit će Zlatko Hasanbegović i Blok za Hrvatsku i samog sebe, pa osnovati Autohtonog Zlatka Hasanbegovića, i već sutradan raspast će se AZH na Čistog hrvatskog Zlatka Hasanbegovića i Hrvatskog Zlatka Hasanbegovića Ante Starčević, a ovaj potonji na Autohtonog hrvatskog Zlatka Hasanbegovića Husein efendija Đozo i Čistog hrvatskog Zlatka Hasanbegovića Bruna Esih.

Sve dok i onaj Zlatko Hasanbegović što je ostao u stranci Bruna Esih – Zlatko Hasanbegović, Nezavisni za Hrvatsku, ne napusti BEZHNZH i osnuje Zlatka Hasanbegovića 1973. S efektnim sloganom “Jedan je temelj”.

Dva Hrvata, tri stranke – običavalo se govoriti nekad davno, u davna romantična vremena kad je temeljna politička ideja u Hrvata bila ona glasovita “hrvatska sloga”. Dva Hrvata, sedam stranaka – govorilo se stotinjak godina kasnije, u ona ne tako davna romantična vremena kad su se Hrvati još učili parlamentarnoj demokraciji, a temeljna njihova ideja bilo ona glasovita “hrvatska pomirba”. Jedan Hrvat, dvanaest stranaka – govorilo se malo kasnije, u ona nedavna romantična vremena kad su se Hrvati još učili stranačkoj fluktuaciji, a temeljnom političkom idejom postalo “hrvatsko zajedništvo”. “Ja sam jedan, a takvih je malo” – običavao je tada govoriti splitski pjesnik i kandidat na lokalnim izborima Željko Filip Roje.

“Ja sam jedan, a takav je mnogo”, odgovorit će sutra Zlatko Hasanbegović, gledajući Hrvate sa plakata kojima će ih uskoro – da skratim – iza svakog ugla pozivati da na listi Autohtonog hrvatskog Zlatka Hasanbegovića 1941. zaokruže kandidata broj tri.

Uz efektan slogan, jasno – “Jedan je Zlatko Hasanbegović”.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad