U Muzeju ratnog djetinjstva ovih dana može se pogledati izložba predmeta kojima se odaje počast djeci koja žive u sjeni rata u Siriji. Sve predmete su donirala djeca koja se nalaze u sirijskim izbjegličkim kampovima u Libanu. Njihovi lični predmeti, sačuvani od ratnih razaranja pričaju tužne priče prekinutog djetinjstva, ali šalju i snažne poruke o dječijoj hrabrosti i bržem sazrijevanju. Izložba nakon Sarajeva putuje u Bejrut, gdje će i djeca čiji su osobni predmeti izloženi imati priliku vidjeti svoje ispričane priče.

Sirija. Rat koji ne jenjava i sudbine djece u ratom zahvaćenom području. U nekoliko stotina kvadrata ovih dana priča se njihova priča. Priča o krvavim sukobima, o prekinutom djetinjstvu.

Ovo su ključevi moje kuće u Siriji. Moja soba imala je roze i zelene zidove. Nažalost kuća je izgorjela tokom rata i sada više nemamo kuću”- napisala je djevojčica Marwa iz Sirije, čija priča je jedna od 36 koju čuva Muzej ratnog djetinjstva.

Priču pričaju njihovi lični predmeti, igračke, sačuvane uspomene iz rodne Sirije, ali i Libana u kome je većina njihovih porodica pronašla utočište.

“Ovdje imamo jedan predmet koji je iz Libana, devojčica je krenula ide u školu u Libanu i dobila je jednom prilikom taj certifikat, pohvalu, kaže da joj je to prva pohvala jer je imala dobre ocjene. Kaže da kad se osjeća loše to joj daje snagu”, kaže Almedina Lozić- voditeljica muzejske kolekcije.

Cilj ove izložbe, kažu, je ukazati na činjenicu da se historija ponavlja i svi mi moramo nešto učiniti da to zaustavimo.

“Sve priče koje možete vidjeti ovdje su veoma potresne, svaka me ganula, djeca koja su izgubila prijatelje, roditelje, rođake od snajpera su potresne. Naročito sada kada sam i sama majka”, kaže Dana iz Njemačke.

“Znam za rat koji se dešavao u BiH od 1992-1995, čitala sam o tome više puta i to me zapravo dovelo ovdje. I svaki predmet ove izložbe, djece iz Sirije ima svoju priču, koja me dotakla nakon što sam je pročitala. Molim se za njihovu budućnost”, dodaje Grace iz Koreje.

Budućnost koja je neizvjesna. No, njihove priče iz prošlosti kazuju da djeca iz ratom zahvaćenih područja ipak nisu samo pasivne žrtve, kako ih se često doživljava. Nego i mali heroji.

“Obično mi odrasli mislimo da vidimo kako to djeca vide, kako to djeca doživljavaju, i mi pokušavamo istaći uravo to da to budu djeca da to bude njihova perspektiva i vrlo često se iznenadimo kad vidimo da su djeca, jako aktivno da učestvuju, svjesni svega, i da utiču na neke odluke u svom svakodnevnom životu”, kaže Amina Krvavac, izvršna direktorica Muzeja ratnog djetinjstva.

Svakodnevnom životu u kojem nemaju prostora za dječiju bezbrižnost, životu koji ih tjera da brže odrastaju i vrlo često sudbinu uzmu u svoje ruke. Baš kao i mnoštvo onih koji su preživjeli ratne strahote u BiH. I njihove priče pričaju ovi zidovi. Zidovi koji nose snažne poruke. Poruke koje tjeraju da budete jači i upozoravaju da se život i njegov tok, baš poput ove ljuljačke nastavlja, i nakon djetinjstva u ratu. Jer život traje duže od nas i naših iskustava.

N1 pratite putem aplikacija za Android| iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook|Instagram i UŽIVO na ovom linku.