Kad čujemo da je netko depresivan, obično to vežemo za stanja i osjećaje koje smo imali sami u nekim sličnim tužnim situacijama, iako često ne možemo definirati što to znači. No, kad se govori o depresiji u kliničkom smislu, odnosno u smislu ozbiljnog poremećaja, podrazumijeva se skup simptoma koji imaju svoj intenzitet i trajanje.
Kod depresije u kliničkom smislu loše raspoloženje najčešće nije vezano uz samo jednu životnu situaciju ili akciju, već je trajno. Također, ono je uvijek vezano i uz neke druge simptome koji pripadaju somatskim, kognitivnim i ponašajnim sferama, kaže doc.dr.sc. Petrana Brečič iz Zavoda za afektivne poremećaje Klinike za psihijatriju Vrapče. Dodaje kako takvo stanje u pravilu traje dulje od dva tjedna i intenzitetom je takovo da onemogućava osobu u normalnom obiteljskom i širem socijalnom funkcioniranju.
“Kada bilo koji simptom ili neželjeno ponašanje traje dulje od petnaestak dana, ili je takovog intenziteta da sami vidimo, ili nam drugi kažu da više ne možemo sami, da smo drugačiji, da smo promijenili ponašanje ili počeli zakazivati, to su znakovi depresije. Ako tuga, razdražljivost, gubitak energije, nemogućnost popravljanja raspoloženja, nesanica, napetost, nemir, osjećaj krivnje i osobne nedostatnosti, te razni tjelesni simptomi traju dulje od petnaestak dana, svakako treba potražiti pomoć”, kaže sugovornica.
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), od depresije danas boluje oko 300 do 350 milijuna ljudi, a do 2020. godine postat će drugi globalni zdravstveni problem (sadaje na 4. mjestu), a u ženskoj populaciji prvi. Ona je prominentni javno zdravstveni problem, jer je uzrok ne samo visokog pobola, već i smrtnosti (15 posto depresivnih osoba izvrši suicid), radne nesposobnosti, povećanog rizika kardiovaskularnih i ostalih tjelesnih bolesti, ističe dr. Petrana Brečić.
Dodaje kako se smatra da u Hrvatskoj oko 5 posto stanovništva boluje od neke vrste depresivnog poremećaja, što nas ne čini posebnima u odnosu na druge države.
Najbitniji simptomi na koje treba obratiti pažnju:
1. Različite metode skrivanja i zanemarivanja problema. Osoba koja je u depresiji nerijetko se pretrpava obavezama i juri s jednog zadatka na drugi kako ne bi morala razmišljati ili razgovarati o onome što ju muči, pri čemu je često dovoljno da netko zagrebe po površini osjećaja koje skriva, pa da se cijeli taj “zid” raspadne.
2. Pretjerana sklonost plakanju, negativnom gledanju na stvari, trajan osjećaj da će sve čime se bavimo poći po zlu, te nemoć da primijetimo da su neke stvari ipak završile dobro unatoč našim negativnim očekivanjima.
3. Često isticanje uvjerenja “meni nitko ne može/ne želi pomoći”, ili stava “meni nema pomoći”, odnosno osjećaja da smo u bezizlaznoj situaciji.
4. Gašenje emocija, odnosno faza apatije, tijekom koje osoba ne pokazuje zanimanje ni za stvari koje su joj nekad bile važne, tako da se čini da “vozi” na autopilotu.
5. Neobjašnjivi bijes također je jedan od načina izražavanja depresije: Na primjer, ako se osoba ne može nositi s tugom zbog toga što ju je povrijedio partner, umjesto da s njim riješi probleme, ponekad može reagirati tako da je stalno ljutita i viče na djecu.
6. Prekritično ponašanje prema sebi, stalno inzistiranje na greškama koje smo napravili, na tome da nismo dovoljno sposobni ili dorasli za posao i obaveze s kojima smo suočeni.
7. Ako osoba prestane mariti za ljude koji je vole, pa i za vlastitu sigurnost – tako se, na primjer, može dogoditi da postane sklona prebrzoj vožnji, ili pretjeranom uživanju u alkoholu, piše 24 sata.
