Otišao je veliki glumac, dobar kolega i šarmer

Regija 14. sep 201716:13 > 16:20
Anadolija

Na komemorativnom skupu povodom smrti legendarnog glumca Ljubiše Samardžića, koji je održan u Jugoslovenskoj kinoteci u Beogradu, umjetnici su se prisjetili njegovog rada, ali i ljubavi sa kojom je sarađivao sa njima, podučavao ih i savjetovao.

Reditelj Radoš Bajić rekao je da je u proteklih godinu dana otišao veliki broj slavnih glumaca, “oni koji se rijetko rađaju, vrhunski i neponovljivi”, a da je među njima i Ljubiša Samardžić.

“Kao iz ratnih slikovnica i bajki naše nepobjedivosti, kao i uvijek na začelju, sa šarcem na ramenima, oznojen, zaštitnički zagledan u nas koji ostajemo, sa osmijehom koji je plijenio ljepotom i dobrotom, napustio nas je Ljubiša Samardžić Smoki”, rekao je Bajić.

On je ocijenio da je Samardžić bio poseban čovjek, umjetnik koji je obilježio vrijeme u kome je živio i čovjek kojeg su voljeli.

“Smoki je sve radio najbolje. Bio je sposoban producent, ali najprije veliki glumac, dobar kolega, šarmer, drug, prijatelj”, rekao je Bajić.

On se prisjetio kako ga je Samardžić kao mladog glumca u partizanskim filmovima “učio da puca šmajserom i puškomitraljezom”.

Direktor Jugoslovenske kinoteke Jugoslav Pantelić rekao je da će Samardžić nastaviti da živi na ekranu i u sjećanjima, svaki put kada publika vidi njegove “bravurozne uloge na filmu” i dodao da je njemu cilj uvijek bio film i okrenutost publici.

Pantelić je dodao da će kinoteka uvijek biti Samardžićeva druga kuća, jer je za života sve materijalne memorabilije, među kojima se nalaze i sve nagrade koje je dobio, deponovao u legat u Jugoslovenskoj kinoteci.

Glumica Ljiljana Blagojević prisjetila se Samardžićevog osmijeha i njegove ljubavi i pažnje.

“Gubimo muža na kome nam je zavidjela ljepša polovina one velike lijepe zemlje, oca za primjer, kolegu za oponašanje, čovjeka za divljenje i sjećanje… Ti si nam Ljubiša došao sa neba. Idi kući. Naspavaj se pored svog Gage, pa onda zajedno u bioskop, tamo te čekaju i bolji filmovi i ljudi”, rekla je Blagojević.

Na komemoraciji govorili su i mlađi glumci i saradnici legendarnog glumca koji su se prisjećali očenske ljubavi sa kojom ih je podučavao, “otvarao vrata filma”, savjeta koje im je davao i kako ih je uvijek nazivao “srećo i dušo”.

Od 1. oktobra u Kinoteci će biti emitovan ciklus filmova u kojima je glumio Samardžić, a ulaz na sve projekcije biće besplatan.

Komemoraciji su prisustvovali i ministar kulture i informisanja u Vladi Srbije Vladan Vukosavljević, ministar spoljnih poslova Ivica Dačić, glumci Branka Petrić i Voja Brajović i mnogobrojni filmski radnici i umjetnici.

Samardžić je kremiran danas u 13 sati na Novom groblju, a preminuo je 8. septembra u 81. godini.

Ljubiša Samardžić je rođen u Skoplju 1936. godine, studirao je pravo, a potom je prešao na Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu.

Ubrzo nakon glumačkog debija u filmu “Igre na skelama” (1961) Srećka Vejganda, Samardžić je privukao pažnju najšire publike filmom “Prekobrojna” Branka Bauera. Uslijedila je trilogija “Devojka”, “San” i “Jutro” Puriše Đorđevića, kao i uloge u nizu partizanskih filmova – “Bitka na Neretvi”, “Sutjeska”, “Partizanska eskadrila”.

Zapažene uloge ostvario je i u komedijama “Rad na određeno vreme”, “Moj tata na određeno vreme”, “Nije lako s muškarcima” i “Razvod na određeno vreme”, kao i u filmu “Specijalno vaspitanje” (1977), za koji je – za ulogu milicionera Caneta, osvojio Zlatnu arenu za mušku epizodnu ulogu.

Na festivalu u Puli je nagrađen i za uloge u filmovima “Prekobrojna” (1962), “Bombaši”, “Hamlet u Mrduši Donji” i “Sutjeska” (1963), “Crvena zemlja” i “Doktor Mladen” (1975), “Rad na određeno vreme” (1980), “Savamala” (1982) i “Kuća pored pruge” (1988).

Na televiziji je igrao u serijama “Kuda idu divlje svinje”, “Vruć vetar”, “Policajac sa Petlovog brda” i druge.

Među mnogobrojnim nagradama koje je Samardžić dobio tokom 55-godišnje karijere su i Kup volpi za najbolju mušku ulogu u Veneciji 1967. godine, koji je dobio za film “Jutro” Puriše Đorđevića, šest pulskih Zlatnih arena, nagrada za životno djelo “Pavle Vuisić” (1995), nagrada “Aleksandar Lifka” Festivala evropskog filma Palić (2007), nagrada Zlatni vitez Filmskog festivala u Moskvi za režiju filma “Nebeska udica” (2000), kojim je debitovao kao reditelj, a prikazan je i u takmičarskoj selekciji 50. Berlinala.

Pored glume bavio se režijom i produkcijom.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.