Pavle Kalinić, stručnjak za sigurnost i pročelnik zagrebačkog Ureda za upravljanje hitnim situacijama gostovao je u Novom danu i komentirao stanje sigurnosti u Gradu Zagrebu.
Kakvo je stanje sigurnosti u Gradu Zagrebu? U gradu je u tijeku Advent, a danas se održava i komemoracija za Slobodana Praljka.
Sigurnost u Gradu Zagrebu, što se tiče Adventa, bolja je od prošle godine, imamo fizičke prepreke i interventnu policiju. Sigurnosti nikad dosta, a dugoročno gledano u Zagrebu će se morati postaviti čvršće fizičke prepreke. Samo prošli vikend u Zagrebu je bilo oko 200 tisuća ljudi, što pokazuje da je atraktivno mjesto i bit će sve više ljudi.
Je li zbog Adventa i komemoracije Praljku u gradu viši nivo sigurnosti i što se uopće smatra pod tim višim nivoom?
To se smatra kad imate policiju na ključnim mjestima u gradu. Što se tiče sigurnosti povodom komemoracije, mislim da će biti isto kao i ovih dana, ali će biti veća gužva u prometu, jer će velik broj htjeti doći do Lisinskog. Grad Zagreb je i inače zagušen prometom, to nije ništa neobično.
Jestel i kao pročelnik razmišljali o stanju sigurnosti? Danas se uz komemoraciju Praljku održava i prosvjed i paljenje svijeća za žrtve rata u BiH.
Mislim da će i oni koji odati počast Praljku i oni koji žele paliti svijeće biti na razini vremena u kojem živimo. Mislim da nama opasnost sigurnosti dolazi izvan Hrvatske, a ne iz Hrvatske.
Kako komentirate presudu Slobodanu Praljku?
Praljak je bio moj prijatelj, suborac. Do kraja je bio uvjeren, skupljao je materijal za obranu. Nije on bio nepismen, on je bio inženjer elektrotehnike, profesor filozofije i sociologije i redatelj. Shvaćao je koji su odnosi i igre na Balkanu. Nije Slobodan Milošević mogao sam razvaliti Jugoslaviju da mu netko izvana nije pomogao. Praljak je išao kao dobrovoljac u rat. Mi volimo reći da smo pobijedili u tom ratu, ali čim vas sude, niste pobijedili. Naivnost hrvatske politike pokazuje se u osnivanju haškog suda u nadi da će suditi drugima. Svaki rat uvijek je više – manje zločin. Izmišljene su ženevske konvencije, kojih se nitko ne pridržava. Ljudi vjeruju da u međunarodnim odnosima vrijedi pravo, ali to nije točno. Veliki mogu raditi što hoće, a mali to moraju gledati. Svi koji su isporučivali ljude u Haag prave se grbavi. Nije to bio privatni rat, nego rat jedne države i Hrvatska je trebala sveu činiti da se u ovoj presudi spriječi definicija udruženog zločinačkog pothvata.
Kako je vlast reagirala na presudu?
Mislim da njih to puno ne dira, sva ekipa koja je na vlasti bili su u diplomaciji. Oni nisu napravili ništa, jer imaju fotelju.
