"Ne odgađajte trudnoću" ili "Trebamo ljubav i novorođenčad", neki su od slogana kojima se vlada Srbije, u nedostatku novca, nada potaknuti obitelji na rađanje djece kako bi se poboljšala sumorna demografska slika.

Službeni podaci govore da su masovno iseljavanje i pad nataliteta ove godine broj stanovnika Srbije snizili na manje od 7 milijuna.

Stopa nataliteta (živorođeni na 1000 stanovnika) od 1,46 po ženi među najnižima je u Europi, procjenjuje Svjetska banka. Ujedinjeni narodi predviđaju da će broj stanovnika u Srbiji biti za 15 posto manji 2050.

Vlasti traže rješenja, a neka od njih čine se očajnička. Predsjednik Aleksandar Vučić u proljeće je zagovarao izgradnju niskih stambenih zgrada. Pozvao se na studiju po kojoj “ako se izgradi neboder od 40 katova i u njega uselili 110 parova, rodit će se između 120 i 1330 djece”, ali u “zgradama s dva, tri do najviše četiri kata, jednak broj parova imat će između 210 i 220 djece”.

Ministrica Slavic Đukić Dejanović, zadužena za demografiju, tumači da se u “prigradskim naseljima u kojima zgrade imaju dvorišta djeca igraju dok im roditelji piju kavu (…) pa se u tim naseljima često čuje vika i radost djece”.

Početkom 2018., vlada je pokrenula nacionalnu kampanju pozivajući stanovništvo da iskuje slogane za poticanje rađanja. Zaredali su prijedlozi poput “Mama, tata, želim brata!” ili “Dosta je bilo priče! Nek’ se čuje da dijete viče”.

“Majke ne trebaju ništa raditi, samo rađati”

Poduzeća koja pomažu svojim zaposlenicima, mladim roditeljima, tako dobivaju posebne nagrade. Zakon uvodi pomoć do 250 eura na mjesec tijekom deset godina za obitelji s više od troje djece, a riječ je o primamljivoj svoti s obzirom na prosječnu plaću od 400 eura.

“Majka koja rodi treće ili četvrto dijete primit će 30.000 dinara i pritom ne mora ništa raditi (…) samo rađati”, komentirao je predsjednik Vučić.

Tom mjerom nisu obuhvaćene majke koje su imale troje djece prije nego što je novi zakon izglasan krajem 2017.

Tatjana Macura, oporbena zastupnica koja zagovara donošenje istinske obiteljske politike, smatra da te male promjene neće bitno utjecati na rast nataliteta.

“Zakon propisuje da žena mora raditi neprekidno 18 mjeseci da bi imala pravo na plaćeni rodiljni dopust”, kaže Macura.

A što je s onim “brojnim ženama koje rade na crno”, pita se i poziva na podatke o tisuću žena koje poslodavac nije prijavio. Prema raznim procjenama, više od četvrtine radno aktivnog stanovništva u Srbiji radi na crno, a taj je postotak još i veći u ženskoj radnoj populaciji.

Zakon slabo štiti žene i radnice koje odu na rodiljni dopust često se po isteku nemaju kamo vratiti jer dobiju otkaz, objašnjava Macura za agenciju AFP

Egzodus mladih

Nezaposlenost mladih je vrlo visoka i pogađa svaku treću mladu osobu, a nema ni naknade za nezaposlene i zato je prekarni rad u Srbiji učestao.

Diplomirana ekonomistica Kristina Marković (22), koja radi na pola radnog vremena i živi s nezaposlenim partnerom objašnjava “Mi želimo zasnovati obitelj”, ali tek pošto dobijemo stalan posao i sva zajamčena socijalna prava.

Marković tvrdi da je novi zakon još nepogodniji za žene koje imaju pristojnu plaću. Takve žene dobit će samo 1200 eura, a ne svotu od pet plaća kao što je prije bio slučaj.

Andrijana Marinković (33), majka malenog djeteta sretna je jer je njezin poslodavac odlučio platiti razliku “što mi omogućuje da koristim cijeli rodiljni dopust. Inače bih se morala vratiti na posao.”

Ministrica Đukić Dejanović upozorava da “je svake godine tisuću obitelji manje koje dobivaju prvo dijete”.

Nadalje, “obitelji koje se iseljavaju prosječno imaju 27,8 godina”, a to je dob u kojoj bi trebali postati roditelji.

“Treba ponajprije rješavati pitanje iseljavanja, a u njega Srbija još nije zagrizla”, rekla je te istaknula “Ne radi se samo o tome da Srbe treba uvjeriti da rađaju djecu, već ih treba uvjeriti da to čine u svojoj zemlji”.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook| Instagram.