"Uzbunjivač": Sumnje da je najviši vrh Srbije upleten u poslove trgovine oružjem

Regija 13. nov 201920:17 > 21:18
N1

Posljednjih godina nezamislive stvari su se dešavale u Krušiku, a slučaj sa grupom privilegovanih trgovaca u toj fabrici samo je jedno poglavlje u svim tim zloupotrebama, rekao je za Pressing uzbunjivač Aleksandar Obradović, koji je ukazao na nezakonitosti u vojnoj fabrici "Krušik" u Valjevu.

On je rekao da ima “ozbiljne sumnje da je najviši vrh države upleten u poslove trgovine oružjem”, da je Krušik svjesno poslovao u korist svoje štete i da apsolutno nema nikakve dileme o veličini zloupotrebe.

Fabrika je postala partijski plijen dolaskom bivšeg direktora Mladena Petkovića u Krušik u januaru 2014, kazao je Obradović u Presingu.

“Stvar je jednostavna i jasna – grupa privilegovanih kupaca je pune četiri godine (2015, 2016, 2017 i 2018) imala privilegovane cijene koje su bile jednake ili niže od cijene koštanja proizvoda u Krušiku. Krušik je svjesno poslovao u korist svoje štete. Apsolutno nema nikakve dileme o veličini zloupotrebe, to potkrepljujem gomilom dokaza koje imam sve, a imaju ih i sudski organi, nikave dileme tu nema”, rekao je.

Posao se odvijao na sljedeći način, nastavlja Obradović: zainteresovana firma poslala bi zahtjev za ponudu, službe Krušika formirale bi cijenu vodeći računa o interesima fabrike sa cijenom koštanja i uračunatim profitom, ponuda bi se proslijedila kupcima, a nakon toga potpisao ugovor – gdje uopšte nisu primijenjene te cijene.

“Bile bi cijene koje su kao zakucane važile četiri godine. Te cijene su važile samo za privilegovanu grupu kupaca, a tu su firma GIM, firma Slobodana Tešića, firma iz UAE koja ima svoje predstavništvo u Srbiji, i još jedna beogradska firma”, rekao je.

Ministarstvo svake sedmice dobijalo informacije o Krušiku

Obradović je objasnio i da on u fabrici nije vidio Branka Stefanovića, oca srbijanskog ministra Nebojše Stefanovića, ali da zna da je on više puta dolazio u delegaciji kao predstavnik GIM-a, dodajući da postoji dokument koji to i potvrđuje, kao i njegovo prisustvo na događaju povodom 80 godina od pokretanja rada Krušika. On je rekao i da SDPR nikada u Krušiku nije imao cijene koje je imala ta grupa privilegovanih trgovaca.

“Institucije koje su morale da brinu o interesu Krušika sve to vrijeme žmurile su na dešavanja u fabrici, prije svega mislim tu na Ministarstvo odbrane. Sve informacije o poslovanju, sve ugovore od 2015. Uprava za odbrambene tehnologije (Ministrastva odbrane) dobijala je na sedmičnom nivou od Krušika, to je obaveza…sve kopije ugovora, finansijske analize, apsolutno sve”, precizirao je.

Kako je naveo, i Ministarstvo odbrane i predsjednik republike bili su obaviješteni precizno o onome šta se događa i “nečija je direktiva izgleda bila da se žmuri na sva te dešavanja”.

“Na sedmičnom nivou su dobijali informacije, zašto se time niko nije bavio, ja ne znam”, kazao je.

Povlaštena grupa imala je i druge privilegije

Prema riječima Obradovića, povlaštena grupa kupaca imala je i druge privilegije. “Sve privilegije, sve je bio podređeno njima, kad se jave da su ugovorili avion, brodski transport, iako to nije prema dinamici isporuke, roba namijenjena drugim kupcima prepakivala bi se”, objasnio je.

Poenta priče je, kaže, da se profit prelio privatnim trgovcima.

Sa dolaskom Petkovića na čelo Krušika, koji je, kako navodi Obradović, bio partijski čovjek bez iskustva u namijenskoj industriji i rukovođenju velikih sistema poput te fabrike, radilo se za interese privatnih trgovaca, ali to je samo jedan segment zloupotreba.

“Ima i čitava grupa privatnih dobavljača koji su smijenili višedecenijske dobavljače Krušika, došle su firme osnovane 2016, 2017, izbacili iz igre dugogodišnje partnere Krušika. To je veliki broj firmi, na Krušik je stavljena šapa – i papir za kopiranje je morao da dođe iz firme koje je povezana sa SNS-om”.

Kako je rekao “jasno je da su čudni lavirinti veza vlasnika privatnih firmi i najviših predstavnika vlasti u ovoj zemlji”.

“Ozbiljne sumnje imam da je najviši vrh dražave upleten u poslove trgovine oružjem i zbog toga sam i pritvoren i zatvoren”, ocijenio je. 

Obradović je objašnjavajući kako se obavljala kupovina oružja, naveo da su se u tom postupku pojavljuju se i offshore kompanije.

“Pojavljuju se offshore kompanije gdje privatne firme same ostvaruju tu kompaniju ili koriste usluge već postojećih offshore kompanija, znači same sebi prodaju tu robu da bi poslije tu robu prodale krajnjem kupcu, i tako stiču ekstra profit”, naveo je.

Tu se vidi jako bitna nepravilnosti, dodao je, a to je insistiranje na što nižim cijenama Krušika, a interes je na što većoj zaradi.

“Nisam htio da budem slijep i nijem, ovo je potez samotnjaka”

Govoreći o motivima za ukazivanje na dešavanja u Krušiku, Obradović je rekao da je htio da skrene pažnju na sve nepravilnosti. “Nisam htio da budem slijep i nijem na nepravilnosti koje su se dešavale u fabrici”.

On je ponovio da razlog za to nije bilo sticanje novca, rekavši da su njegove finansije “prečešljane i uzorane i da bi mahali time” da je bilo šta pronađeno.

 Nisu to bili, kako je dodao, ni politički razlozi. “Imam svoja politička uvjerenja, volim sendviče – ali ih sam pravim, niko me ne plaća. Ovo je bio potez samotnjaka”, istakao je.

Obradović je rekao da je prvo pokušao da skrene pažnju predstavnicima Nadzornog odbora Ministarstva odbrane Srbije ukazujući na nepravilnosti u fabrici, i da tužilaštvo ima dokaze da je odboru pisao još 2015. godine. “Odbor je ostao nijem na to. Vodio sam se dugo željom da sva saznanja podijelim sa nadležnim institucijama u zemlji, ali pošto sam znao i imao sumnju da su najviši predstavnici vlasti umješani u trgovinu oružjem, nisam to uradio”, navodi.

On je rekao da je konsultovao sudiju Apelacionog suda Miodraga Majića i upitao ga kome kome može da se obrati, a on mu je ukazao na instrument uzbunjivača. “Pištaljka mi je ponudila svoje advokate i pomoć, ali kod njih sam pročitao iskustva prethodnih uzbunjivača i nisam želio da izložim porodicu napadima ili odmazdi, i odlučio sam se da to podijelim sa istraživačkim redakcijama”, kazao je.

Svaki kontakt sa istraživačkim novinarima, tvrdi, sačuvao je.

“Ništa nisam brisao, sudski organi ove zemlje imaju sve – od prve poruke Slobodanu Georgievu iz BIRN-a, do posljednje poruke bugarskoj novinarki, imaju na uvid. Priroda tih dokumenta iz Krušika nema veze sa odavanjem tajne, priroda je ekonomsko komercijalne prirode i ti dokumenti su pokazivali nenamjensko trošenje sredstava”, precizirao je gost Presinga.

Govoreći o trenutnoj situaciji u toj fabrici i nedavnom štrajku radnika koji je ocijenio zakašnjelim, Obradović je rekao da je sadašnji direktor Ministarstvu odbrane predložio da se zbog manjka posla 700 radnika otpusti, ali da je politička odluka bila da se radnici zadrže po svaku cijenu do izbora. “Jer je to izborni potencijal vladajuće partije”, zaključio je.

“Nemam mogućnost da javno kažem sve što znam”

Upitan da li postoje još neke informacije ili saznanja o kojima u Pressingu nije želeo da govori, Obradović je rekao da nema mogućnost da javno kaže sve što zna.

“Ovo možda nije ni mjesto gdje to treba da se iznese, čekam poziv nadležnih institucija i njima ću iznijeti sva svoja saznanja o zloupotrebama”, pojasnio je.

“Ovaj stan je sada moja ćelija, ali ni zatvor nije uticao na moj duh”

Komentarišući tvrdnje da njegove akcije predstavljaju osvetu zbog sudbine njegove majke u Krušiku, koja je bila jedna od direktorica, Obradović je ponovio da se radi o spinu i manipulaciji.

“Kad bi se pogledale godine moje majke, jasno je da je tri mjeseca od kad je generalni direktor Petković došao na čelo fabrike imala uslov za penziju. Ona je jedina od izvršnih direktora ostala u njegovom timu, i on se prema njoj odnosio sa poštovanjem, a nakon dva mjeseca podnijela je zahtjev za odlazak u penziju i to se ne može uzeti kao motiv za bilo šta”, istakao je.

Obradović je objasnio da je njegova odluka bila, tokom 20 dana pritvora, da javnost ne sazna o tome.

“To je bila odluka moja, i moje porodica, pošto smo dobili informacije od porodičnih prijatelja da mi je život bio ugrožen, našao sam se između dvije sukobljene strane, dvije struje trgovaca oružjem, i bila mi je skrenuta pažnja da se sve stiša, da prođe u tišini”, otkrio je on.

Dvadeset provedenih dana u pritvoru u CZ, kako je naveo, iskustvo su koje je intenzivnije od svih filmova, serija ili literature koju je pročitao.

“U ćeliji bez prozora 22 sata, okružen ljudima koje prvi put vidite, živite za ta dva sata kada izađete u blok kad možete da udahnete svjež vazduh, prošetate, sav taj beton i sivilo utiču na psihu… Nisam želio da to sivilo utiče na moj duh, imao sam pozitivne misli, a veliku ulogu u tome su imali i moji zatvorski cimeri, možda je to neki kodeks, ali od njih sam primljen kao da su mi drugari iz djetinjstva”, ispričao je.

Obradović je u kućnom pritvoru trideset dana, sa elektronskim nadzorom i bez mogućnosti korištenja interneta. “Ovaj stan je moja ćelija, iako su rešetke i zidovi nevidljivi, ta atmosfera guši i stvara tenziju. Neuporedive su okolnosti sa kućnim i zatvorskim pritvorom, ali kao što nisam dozvolio da zidovi zatvora utiču negativno tako neću ni ovdje”.

Obradović se zahvalio i za podršku javnosti. “Saznanje da niste sami u ovome dodatna je injekcija hrabrosti i inata da izdržite”.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad