Istoričar Hrvoje Klasić ocijenio je u Novom danu da "previše ljudi ovdje živi loše da bi šutjeli i ne bi protestovali". "Mislim da je ljudski, demokratski, građanski da se bunite ako vam nije dobro. Nije normalno da živite u demokratskom društvu i ne koristite sve mogućnosti koje imate kao građanin tog društva", smatra on.

Govoreći o tribini “Da li je moguća Jugoslavija”, na kojoj je učestvovao, kaže da je na početku tribine rekao da je bolje pitanje “da li je Jugoslavija potrebna”.

“Nastala je, svako je tu vidio svoje interese. Pošto se Jugoslavija dva puta u krvi raspala, nacionalizmi su izdržali sve, mislim da nema potrebe više govoriti o nekoj novoj Jugoslaviji, treba pričati da gradimo države u kojima se poštuju zakoni, a naravno da ćemo zbog jezika biti mnogo više povezani nego sa nekim drugim susjedima”, kaže on.

Ističe da se “treba sjećati onoga što je bilo, ali i raditi na tome da mi budemo normalni i normalno sarađujemo”.

“Mislim da bi i revizionizam imao jednu pozitivnu konotaciju, da popričamo o svim pozitivnim stvarima koje smo mogli naučiti, a nismo. Zemlja koja je 1945. godine bila porušena, iz godine u godinu je svojim građanima davala perspektivu bolju. Ove elite danas, školovanije nego tada, ne vide daleko u budućnost, nemaju vizije, stretagije razvoja i mislim da to građani vide”, kaže.

Komentarišući odnos prema Franji Tuđmanu, kaže da je najveći problem što odnos prema njemu pokazuje odnos prema prošlosti generalno.

“A to je narativ koji je bio selektivan, tendenciozan, njegovanje kulta ličnosti, nastavio se i nakon 1990. godine, samo su loši momci postali dobri i obrnuto, ono što je glorifikovalo, danas se demonizuje i obrnuto. Mislim da hrvatsko društvo po tom pitanju ne pokazuje napredak demokratije”, smatra Klasić.

Dodaje da se dva kandidata za predsjednika Hrvatske u tome takmiče uglavnom.

“To pokazuje da nemaju viziju i ideju. Trebalo bi se okrenuti drugim temama, još ljudi vole autoritarne vođe”, kaže.

Kako kaže, nama nedostaje razgovora o svim temama, razgovora o svim pozicijama.

“Treba pričati o sjećanjima, ali uvijek postoje sjećanja i jedna i druga”, navodi, ističući da su krive “političke elite, intelektualci, sloboda medija, ali i građani koji svojim zaokruživanjem listića stvaraju političke elite”.

Govoreći o devedesetim, kaže da se “ne vraćamo, jer nikad nismo ni izašli”.

“Imate uspone i padove, eskalacije nekog šovinizma, generalno mindset koji postoji u glavama ljudi, još je sve dominantno nacionalistički, dominantno egoističan, gdje se svoja država i nacija smatra žrtvom, svi drugi su krivi. Ne poštuju se institucije, mislim da je to veliki problem koji nas je mučio devedesetih, a mislim da nas muči i dalje”, smatra Klasić.

Dodaje da se mijenjaju stvari na bolje.

“U nekim državama brže, u nekim sporije. Žao mi je što je u Srbiji jako sporo mijenjaju, jer volim Beograd, volim doći ovdje”, rekao je.

Kako kaže, ovdje ljudi životare.

“A i dalje je elita koja je dovela zemlju u ovo stanje u kom je danas. Treba se boriti, treba raditi na tome, svi, ne samo intelektualci, ne samo političari, nego svi”, kaže.

Kaže da je u Hrvatskoj bio dobar protest prosvjetnih radnika, ali i nenastavnog osoblja.

“Solidarnost je bila visoka, solidarnost nastavnika, ali i solidarnost roditelja”, kaže.

Klasić kaže da “previše ljudi ovde živi loše da bi šutjeli i ne bi protestovali”.

“Mislim da je ljudski, demokratski, građanski da se bunite ako vam nije dobro. Nije normalno da živite u demokratskom društvu i ne koristite sve mogućnosti koje imate kao građanin tog društva”, kaže.

Govoreći o preletačima, Klasić kaže da toga ima svuda, kao i da to pokazuje nedostatak ideje i ideologije.

“Naša demokratska, stranačka kultura je na niskom nivou, jer su stranke interesne zajedncie”, kaže.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad