Više od sedam godina prošlo je od tragičnog požara u novosadskoj diskoteci "Kontrast", poslije kog je uslijedilo maratonsko suđenje na kom su oslobođeni svi nadležni zaduženi za kontrolu bezbjednosti objekta. U parničnom postupku, međutim, dokazano je sasvim suprotno, zbog čega roditelji stradalih žele strožu kontrolu rada tužilaca.
Sistemska odgovornost za smrt šest mladih ljudi stradalih u diskoteci “Kontrast” nikad nije utvrđena. Pravosnažno su oslobođeni svi inspektori obuhvaćeni optužnicom. Otac Tamare Miladinović nije se predao, već je pokrenuo parnični postupak, u kom je utvrđeno da bi tragedija bila izbjegnuta da su nadležni savjesno radili svoj posao.
Danas pita – ko će odgovarati za loše optužnice?
“Taj nesavjestan rad mora da se uvrsti u optužne prijedloge, jer optužni prijedlozi ne sadrže požar, ne sadrže poginule, nema uzorčno-posljedične veze između nečinjenja i nastupile posljedice. Pa čekajte, koga oni vuku za nos i za uši?”, pita Branko Miladinović, otac nastradale u “Kontrastu”.
Međutim, da li presuda parničnog suda može da bude dokaz loše optužnice?
U Udruženju tužilaca navode da se krivični i parnični postupak bitno razlikuju, jer se u prvom dokazuje krivično djelo, a u potonjem građanski aspekt spora između dvije stranke.
“U parničnom postupku ne može da se utvrđuje kvalitet rada javnog tužioca i postupka koji je vođen u krivičnom postupku. Te dvije stvari ne mogu da se izjednače, niti to ovlaštenje parnični sud ima. Parnični sud ima ovlaštenje da se bavi utvrđivanjem onoga što je predmet tužbenog zahtjeva, ali sa aspekta građanskog prava”, objašnjava Lidija Komlen Nikolić iz Udruženja tužilaca Srbije.
Ali kome onda tužioci polažu račune? Ispostavit će se, samo svojim nadređenima. Oni koji imaju sumnjivo mnogo oslobađajućih presuda, po pravilniku, neće moći da pređu na bolje radno mjesto.
“Tužilac može da snosi odgovornost u našem tužilačkom sistemu da se vodi računa o rezultatima njegovog rada, ima pravilnik o kriterijumima i mjerama za ocjenu rada tužilaca i jednostavno, to će se cijeniti prilikom njegovog napredovanja”, dodaje Komlen Nikolić.
Branko Miladinović, inače pravnik, misli da ima bolje rješenje. Skupštini Srbije predložio je osnivanje nezavisne pravosudne agencije za kontrolu rada sudija i tužilaca, koje neće zadirati u nezavisnost pravosuđa, već samo konstatovati eventualne propuste.
“To regulatorno tijelo će reći – ovo je opravdano, ovo nije. Da li je primijenjen zakon, da li je istraga urađena, da li je primijenjen Ustav, da li su povrijeđeni kodeks ili disciplinski postupak. Ukoliko je to, mi obavještavamo zakonodavni organ koji ih i bira da reaguje. To je sve, ali to je vrlo važno da se tužioci i sudije prizovu pameti i kažu – aha, neko nas kontroliše”, predlaže Miladinović.
Prema ovom prijedlogu, agencija bi bila osnovana kao skupštinski organ ili dio institucije zaštitnika građana, i trebalo bi da spriječi da veliki broj građana Srbije pravdu traži u Strazburu.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
