Kako se sahranjuju preminuli od korona virusa u Srbiji

REUTERS/Juan Medina

Republika Srbija uvela je preporuke kada je riječ o sahranjivanju osoba preminulih od COVID-19 infekcije, ali sprovođenje tih mjera razlikuje se od grada do grada.

“Majka mi je preminula 5. aprila, tačno vrijeme ne znam jer zvanične papire još uvijek nismo dobili“, rekao je 16. aprila za Radio Slobodna Evropa (RSE) Norbert Engi iz Subotice, koji je na sahranu svoje majke Marike Engi (62), inače prve osobe preminule od COVID-19 u ovom gradu na krajnjem sjeveru Srbije, čekao četiri dana.

Pravila Ministarstva zdravlja

Budući da iz dana u dan u Srbiji raste broj umrlih od COVID-19, pogrebna preduzeća, po nalogu Ministarstva zdravlja i Instituta za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović Batut“, sahrane inficiranih obavljaju u skladu sa Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti i mjerama koje se primijenjuju za sahranjivanje osoba oboljelih od infektivnih bolesti, kažu za RSE u Javno-komunalnom preduzeću (JKP) „Pogrebne usluge“ iz Beograda.

“To znači da se prethodno dezinfikovani posmrtni ostaci prvo smjeste u limeni uložak koji se zavari, a nakon toga u drveni sanduk koji se dezinfikuje. Transport preminulih se obavlja specijalizovanim vozilima koja se više puta dezinfikuju prije i nakon transporta“, stoji u pisanom odgovoru JKP „Pogrebne usluge“.

Iz ovog javnog preduzeća navode da porodice preminulih mogu izabrati da li pokojnika žele da kremiraju ili pokopaju, da ne postoje posebno predviđena mjesta za sahranjivanje osoba preminulih od COVID-19, te da se sahrane mogu realizovati i u toku perioda ograničenog kretanja uz posebno odobrenje MUP-a Srbije.

“Ako je osoba preminula od posljedica bolesti COVID-19, a članovi porodice su u izolaciji, mogu da daju ovlaštenje drugim osobama da zakažu i obave sahranu. Za ostale sahrane, postoji ograničenje od 10 osoba koje mogu da prisustvuju svim sahranama, pri čemu je u ispraćajnim kapelama dozvoljeno prisustvo pet osoba, uključujući i sveštenika, a saučešća se izjavljuju bez ulaska u ispraćajne kapele i bliskog fizičkog kontakta“, stoji u odgovoru.

Kako je sahranjena preminula iz Subotice?

Međutim, iako bi ovo pravilo trebalo da važi za teritoriju cijele Srbije, iskustvo našeg sagovornika sa početka teksta govori drugačije. Prema njegovim tvrdnjama, iako je cijela porodica Engi nakon smrti svoje ukućanke bila u obaveznoj izolaciji, oni su ipak mogli da izađu na groblje i obave sahranu, a pravila su bila drugačija i kad je u pitanju sam tretman tela preminule osobe.

“Dobili smo dozvolu da osam do deset ljudi može da bude na sahrani. I mi smo dobili posebnu dozvolu od epidemiologa da možemo da budemo tamo pod zaštitnim mjerama. Prvo su rekli da nam treba crna vreća, pa metalni kovčeg koji se zavari, pa tek onda običan kovčeg. Na kraju su rekli da ne treba metalni kovčeg, dosta je samo crni džak pa može u običan kovčeg. Čuo sam od radnika da su rekli da je kovčeg dezinfikovan i može slobodno da se pipne, da ne treba da se plašimo”, priča Norbert Engi.

Da je procedura minimalno odstupala od zvanično preporučene, potvrdilo je i samo Pogrebno preduzeće “Funero” iz Subotice, koje je, prema riječima sagovornika RSE-a, sprovelo sahranu njegove majke Marike Engi.

“Propise sa preporukama i pravilima sahranjivanja osoba preminulih od COVID-19 smo dobili od subotičke bolnice. Nismo ni u kakvoj komunikaciji sa Ministarstvom zdravlja ili sa Institutom ‘Batut’ (Institut za javno zdravlje Srbije, prim.red.). Inače pratimo na internetu i situaciju i ponašanje drugih kolega i ne nedostaje nam informacija. Sve preporuke smo ispoštovali kod ovog slučaja“, stoji u pisanom odgovoru ovog pogrebnog preduzeća.

Radio Slobodna Evropa nije dobio odgovor od Ministarstva zdravlja i Instituta za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović Batut“ na pitanje da li su svakom pogrebnom preduzeću na teritoriji Republike Srbije poslali dokument sa preporukama i pravilima sahranjivanja osoba preminulih od COVID-19 infekcije, niti su dobili primjerak tog dokumenta.

Kako je sahranjena preminula u Vlasotinci?

Za razliku od porodice Engi, Bratislav Petrović iz Vlasotinca, na jugoistoku zemlje, kome je majka Stanka Petrović (64) od posljedica COVID-19 infekcije sahranjena 20. aprila, imao je prilike čak i da identifikuje tijelo.

“Ona je bila u toj vreći stavljena, to ide u limeni sanduk, pa poslije limeni sanduk ide u drveni sanduk. Nismo otvarali ništa, poštovali smo proceduru. U prisustvu najviše deset ljudi je obavljen običaj, odnosno sahrana“, priča Petrović za RSE.

Pojedini gradovi, poput Valjeva, Kruševca i Kikinde, donijeli su odluke na nivou lokalne samouprave, po kojima će grad snositi troškove sahrana osoba preminulih od posljedica zaraze korona virusom. Slično je uradila i lokalna vlast u Novom Sadu, koja je odlučila da po 100.000 dinara (blizu 800 eura) bude isplaćeno porodicama svih žitelja Novog Sada koji su umrli od korona virusa.

Sa razlogom bez strožih mjera u Srbiji

Epidemiolog dr. Zoran Radovanović kaže za RSE da nema mjesta strahu od kovčega gdje se nalazi tijelo osobe preminule od bolesti COVID-19, a odstupanja od stogih pravila prilikom sahranjivanja objašnjava time što je “epidemiološki gledano, živ čovjek mnogo opasniji od leša”.

“Živ čovek kiše, kašlje, raznosi klice. Jednom kad je umro toga nema. Zakon je strog zato što ne pravi razliku između pojedinih zaraznih bolesti. Ali COVID-19 ne može da se upoređuje sa bolestima poput kuge, antraksa, čiji su prouzrokovači neuporedivo uporniji i stoga opasnji. Ako je čovjek umro od takve respiratorne infekcije kao što je COVID-19 ili kao što je gripa, onda mogućnost da posmrtni ostaci posluže kao put širenja bolesti, epidemiološki gledano je minimalna. Čak i taj postupak sa nepropustivom kesom može da bude u redu”, objasnio je Radovanović.

Kakva je praksa u svijetu?

Praksa sahranjivanja osoba preminulih od posljedica bolesti COVID-19, umnogome je drugačija u Kini, Španiji i Italiji, zamljama koje su među najteže pogođenim u pandemiji korona virusa.

Tako na primjer u Italiji postoji zabrana ceremonije sahranjivanja, piše BBC. Iako tamošnje zdravstvene vlasti kažu da se virus ne može posmrtno prenijeti, on na odjeći može preživjeti nekoliko sati, zbog čega se tijela odmah zatvaraju bez mogućnosti uljepšavanja ili presvlačenja. Pogrebne službe ožalošćenima šalju fotografije kovčega ili kremacije kao dokaz o sprovedenoj sahrani, prenosi BBC.

Opširnije na portalu Radio Slobodna Evropa.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad