Čovječanstvo u samo sedam mjeseci potrošilo resurse za 2018.

Nauka 01. aug 201811:11 > 12:52
Pixabay

Od danas, 1. kolovoza, svijet je ušao u ekološki dug, i to najranije otkad postoje mjerenja, naime, u samo sedam mjeseci potrošili smo sve Zemljine resurse za ovu godinu, trošimo kao da imamo 1,7 planet. Dan ekološkog duga je onaj dan kada potreba čovječanstva za prirodom nadmašuje ono što Zemljini ekosustavi mogu obnoviti u godini.

Svijet je u ekološki dug prvi put ušao početkom 70-ih godina prošlog stoljeća. Drugim riječima, Dan ekološkog duga u samo dva desetljeća pomaknuo se za gotovo dva mjeseca. Ove se godine obilježava najranije otkako se vrše mjerenja – naime, 1997. godine bio je potkraj rujna, a simbolično prikazuje utjecaj ljudskih aktivnosti na prirodu i njezine resurse.

Kako upozorava Global Footprint Network (GFN), međunarodna istraživačka organizacija koja je prva uvela metodu izračunavanja ekološkog duga, za trenutačne potrebe čovječanstva bila bi nam potrebna 1,7 planeta da bismo imali dovoljno prirodnih resursa za potporu ljudskim aktivnostima.

“Činjenica da se ovaj dan svake godine pomiče unaprijed govori nam da se i dalje prema planetu ne ponašamo odgovorno, živimo od sve veće pozajmice koju uzimamo s računa bolje budućnosti svoje djece”, upozorio je direktor WWF Adrije Deni Porej.

“Prema WWF-ovom Izvještaju o stanju planeta, sve zemlje u našoj regiji žive iznad svojih prirodnih kapaciteta. To dokazuju i podaci GFN-a o ekološkom otisku, koji se mjere u globalnim hektarima (ghe). To je jedinica za mjerenje naših zahtjeva prema Zemlji (ekološki otisak) i sposobnosti Zemlje da njima udovolji (biokapacitet)”, objasnio je.

Kad je riječ o poretku u regiji, Slovenija predvodi s najvećim ekološkim otiskom i prva ulazi u ekološki dug 12. svibnja, a slijede je Hrvatska (19. lipnja), Crna Gora (29. lipnja), Bosna i Hercegovina (6. srpnja), Makedonija (19. srpnja) i Srbija (30. srpnja) dok najkasnije u dug ulazi Albanija – 14. listopada.

Screenshot / overshootday.org

Tijekom godina potražnja čovječanstva za prirodnim resursima prešla je granice onoga što naš planet može obnoviti. Trebali bismo kapacitet obnavljanja za 1,7 Zemlju da bismo mogli osigurati resurse i ekološke usluge koje trenutačno upotrebljavamo, a to dugoročno nije moguće.

Kako po tko zna koji put upozoravaju ekološke udruge, vrlo je kratko razdoblje tijekom kojeg ćemo moći sjeći stabla brže nego ona mogu rasti, loviti više ribe nego što oceani mogu proizvesti, ispuštati više ugljika u atmosferu nego što šume i oceani mogu upijati. Uostalom, posljedice našeg “pretjerivanja” već su vidljive – gubitak staništa i vrsta te nakupljanje ugljika u atmosferi.

Izračunajte koliko iznosi vaš ekološki otisak i kako ga promijeniti

Stoga razdoblje od sada do 2020. godine moramo iskoristiti kako bismo definirali ključne obveze i akcije kojima možemo preokrenuti trend gubitka prirode do 2030. godine i pomoći u osiguranju zdravlja i dobrobiti ljudi i našeg planeta, upozorava WWF Adria.

Na stranici GFN-a možete izračunati koliko iznosi vaš ekološki otisak i kako ga promijeniti, odnosno što možete učiniti da taj dan dođe što kasnije u godini jer već sada trebamo drugi planet da bismo zadovoljili potražnju za namirnicama, energijom i drugim prirodnim sirovinama.

Naime, ekološki otisak predstavlja zbir svih ekoloških usluga koje ljudi zahtijevaju od određenog prostora i podrazumijeva biološki obradive površine (ili biokapacitet) potrebne za usjeve, pašnjake, naseljena područja, ribolovna i šumska područja, a ovdje se također podrazumijeva površina šume koja je potrebna kako bi se apsorbirale emisije ugljičnog dioksida koje ocean nije apsorbirao. Glavni krivac za rastući ekološki otisak u posljednjih 50 godina su emisije ugljičnog dioksida nastale uslijed uporabe fosilnih goriva, a njihov udio i dalje raste, upozoravaju ekolozi i zeleni aktivisti.

I biokapacitet i ekološki otisak izraženi su zajedničkom jedinicom koja se naziva globalni hektar (gha). Ekološki otisak nije ravnomjerno raspoređen i građani imućnijih zemalja stavljaju neproporcionalan pritisak na prirodu jer upotrebljavaju Zemljine resurse više no što im je potrebno dok se s druge stranice nalaze neke od najsiromašnijih zemalja svijeta koje jedva da imaju dovoljno za osnovne potrebe.

Ekološki dug moguć je samo ograničeno vrijeme prije nego što se prirodna osnovica za ljudski opsatanak počne degradirati i eventualno u potpunosti uništiti. Budući da naše potrebe sve više prelaze mogućnosti planeta da se regenerira, na što dodatno utječu posljedice klimatskih promjena, Dan ekološkog duga je snažan podsjetnik na hitne akcije koje pojedinci i zemlje moraju poduzeti kako bi zaštitili šume, oceane, slatkovodne resurse, biljni i životinjski svijet, te tako pomoći u postizanju održivog razvoja.

Screenshot / overshootday.org

Utopije (ni)su moguće – “slonovske stvari puževim korakom”

Ipak, nije sve možda baš tako crno, naime, stručnjaci upozoravaju da ako svake godine pomaknemo Dan ekološkog duga za 4,5 dana unazad, do 2050. godine vratili bi se u okvire potrošnje jednog planeta, a i smanjivanje otpadne hrane za 50 posto u cijelom svijetu moglo bi pomaknuti datum za 11 dana dok bi ga smanjenje emisija ugljičnog dioksida za 50 posto pomaknulo za čak 89 dana.

Na tragu je to onoga što se naziva “održivim razvojem”, međutim, “kao što možemo vidjeti iz svakodnevnog političkog života u kojemu je rast izražen BDP-om jedan od najvrednovanijih kriterija uspješnosti obnašatelja političke vlasti, održivi rast pokazuje se kao neadekvatna strategija apeliranja na ekološku održivost naših društava”, upozorava Luka Matić u jednom od svojih tekstova na Biltenu.

U međuvremenu pojavio se pojam odrast” (eng. Degrowth), koji je prije 20 godina usvojen na prvoj Degrowth konferenciji u Parizu, a označava “napore za razumijevanje brojnih dimenzija ekološke krize, promjenu konceptualnog okvira debate u oblasti socijalne i političke ekologije te politički pokret usmjeren na vraćanje ekološkog otiska čovječanstva u planetarno održive okvire”.

Ideja o preispitivanju teroije razvoja svoju važnu infrastrukturu dobila je u obliku knjige “Degrowth: Vocabulary for a New Era” – čije je hrvatsko izdanje 2016. “Odrast – pojmovnik za novu eru” uredio dvojacizGrupe 22 – Mladen Domazet s Instituta za političku ekologiju i Danijela Dolenec s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Gostujući prije nekoliko mjeseci na N1 o odrastu je, između ostalog, govorio i Domazet, koji je objasnio da “odrast ili ‘degrowth’ znači odbacivanje iluzije o rastu kao rješenju za prosperitet u budućnosti i poziv na promišljanje proizvodnje i potrošnje potrebne za dostojan život u granicama ekološke održivosti planeta”.

Naime, od fetiša rasta trebamo se okrenuti odrastu, forsiranje rasta nas vodi u situacije kakve sve češće viđamo u prirodi, upozorio je Domazet kazavši tada da nitko ne predlaže povratak u pećinu, ali i da moramo razmišljati želimo li proizvodnju samo zbog profita ili zbog stanovništva, koje naravno da treba primjerice – obrazovanje, cipele, medicinske usluge … ali treba li produženje života nakon tri raka naspram lijeka za malariju – to je već pitanje.

Prisjetite se gostovanja Mladena Domazeta.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.