Najveći mitovi u vezi medicinske marihuane

Nauka 20. feb 201914:37 > 16:10
Pixabay (ilustracija)

Kanada je nakon legalizacije marihuane u nekoliko dana ostala bez zaliha, američke savezne države koje su legalizirale uzgoj bilježe rast prihoda u proračunu. Kod nas i u okruženju o uzgoju kanabisa svako ima mišljenje. No koliko znamo o medicinskoj marihuani?

Odgovor na ovo pitanje zanimalo je i ekipu portala Srednja.hr pa su zamolili glavnog urednika časopisa studenata farmacije RecipeBornu Tićaka da objasni neke od mitova koji se povezuju s marihuanom, posebno onom medicinskom.

Mit broj 1: Kanabis je bolji lijek za karcinom od bilo koje kemoterapije

Tićak za Srednja.hr kaže kako gotovo na dnevnoj razini čita komentare, članke i izjave o tome kako kanabis liječi rak. “Bitno je naglasiti kako ne postoji studija koja jednoznačno dovodi u korelaciju uporabu kanabisa i liječenje raka. Četiri su indikacije za upotrebu medicinskog kanabisa, a to su: ublažavanje spasticiteta kod multiple skleroze, bol, mučnina i povraćanje kod oboljelih od karcinoma, epilepsija, te kaheksija (stanje koje prati gubitak tjelesne težine, gubitak mišićne mase, anoreksija, iscrpljenost, stres) kod oboljelih od AIDS-a.

Dakle, medicinski kanabis može se upotrebljavati samo kao vid terapije za smanjenje boli, mučnine i povraćanja kod oboljelih od karcinoma, ali ne i za njegovo izlječenje”, ističe Tićak i dodaje da ljudi znaju koristiti kanabis i za stanja koja nisu navedena u spomenutim indikacijama, te tvrditi kako im se stanje poboljšalo. U tom slučaju moguće da se javio tzv. Placebo efekt.

Mit broj 2: Uzgoj marihuane je zabranjen jer omogućava ljudima da na jeftin način dođu do lijeka

Osim što se u javnom diskursu često govori o terapiji karcinoma uporabom kanabisa, opće uvriježeni stav je kako bi se biljka mogla i trebala uzgajati kod kuće jer na taj način ona će biti kvalitetnija i “zdravija”. To je, dakako, također neistina. Ukoliko se određeni materijal primjenjuje u terapijske svrhe, potrebno je točno poznavati sastav istoga i učinak.

Dakle, prvi problem kod samoinicijativnog uzgoja je podrijetlo sjemena biljke, a drugi kvalitativan i kvantitavan sastav ekstrakta koji se dobiva i koji ima terapijsku funkciju. Lijekovi moraju biti standardizirani i mora se točno poznavati njihov sastav kako ne bi došlo do neželjenih posljedica.

Osim toga, postoje različiti kemotipovi jedne te iste biljke. Riječ je o istim biljnim vrstama koje se razlikuju po svojem kemijskom sastavu. Najbolji primjer jesu lavanda i lavandin. Lavanda je biljna vrsta koja raste na području Provanse, a eterično ulje dobiveno njenom ekstrakcijom sadrži linalol i linalilacetat. S druge strane, lavandin raste na području Mediterana, a u svom sastavu sadrži kamfor, kancerogeni spoj. Poznavanje i mogućnost uporabe raznih analitičkih metoda omogućava dobivanje informacije o kvalitativnom i kvantitativnom sastavu ekstrakta koji smo dobili.

REUTERS/Carlos Osorio

Mit broj 3: Farmaceutska industrija koči uporabu kanabisa u medicinske svrhe

Kao glavni krivac za “neuporabu” kanabisa van nabrojanih četiri indikacije navodi se farmaceutska industrija. To je, također, laž. Farmaceutska industrija tijekom povijesti, ali i dalje ulaže velike količine novaca u razvoj istraživanja o kanabisu, no do sada niti jedno nije potvrdilo učinkovitost u onim stanjima za koje se govori da kanabis pomaže.

Sredinom 19. stoljeća dolazi do značajnog pada interesa za istraživanje i uporabu kanabisa zbog izuma hipodermičke igle. Naime, navedenim izumom otvorena je mogućnost uporabe morfina (opiod) kao analgetika pri operativnim zahvatima, čime je kanabis zapao u drugi plan.

Krajem 19. stoljeća razvoj stabilnih sintetskih lijekova poput acetilsalicilne kiseline i barbiturata, dodatno smanjuje interes za istraživanjem kanabinoida. No, uskoro se pokazuje kako razvijeni sintetski lijekovi imaju i nedostatke: primjerice, više od tisuću ljudi godišnje je umiralo u Sjedinjenim Američkim Državama od hemoragija uzrokovanih antiagregacijskim djelovanjem acetilsalicilne kiseline. Tijekom 1940-ih ponovno se javlja interes za istraživanjem kanabinoida i njihove potencijalne upotrebe u medicinske svrhe.

U zadnje vrijeme razmatra se i mogućnost primjene kanabisa u dermatologiji za liječenje upalnih stanja poput psorijaze, atopijskog dermatitisa, dermatomiozitisa i sl. zbog mogućnosti moduliranja upalnog procesa preko endokanabinoidnih receptora smještenih na stancima kože, piše Srednja.hr

Mit broj 4: Kanabis je potpuno siguran, za razliku od svih ostalih lijekova koji imaju nuspojave

Iako postoje brojna navedena stanja kada je konzumacija kanabisa opravdana, te ima svoju terapijsku vrijednost, postoje i ona kada je kontraindicirana. Postoje pretpostavke kako je konzumacija kanabisa tijekom trudnoće i adolescencije povezana s povećanom incidencijom razvoja shizofrenije zbog utjecaja na tzv. neuroplastičnost, odnosno razvoj mozga.

Ne smijemo ni smetnuti s uma činjenicu kako je kanabis tvar psihoaktivnog djelovanja, što sa sobom također povlači specifičan spektar opasnosti.

N1 pratite putem aplikacija za Android| iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook| Instagrami UŽIVO na ovom linku.