Tarantino: Da neko snimi film o meni ne bih ga pogledao

Showbiz 01. okt 201516:26 > 16:36
Facebook

Čitati intervjue i izjave koje daje Quentin Tarantino nekada zna biti jednako zanimljivo kao i gledati njegove filmove.

Iskreno, teško je pronaći nekoga ko do sada nije uspio pogledati “Reservoir Dogs”, “Punl Fiction” ili “Kill Bill”, a da o tim filmovima ne govori sa najvećim poštovanjem, kao i o njegovoj karijeri. 

U razgovoru za portal The Talks, Trantino je govorio o svojim idejama za scenario, receptima za kreiranje interesantnih likova ali i o svojim fobijama i planovima za budućnost.

Naravno, objasnio je i svoju opsjednutost ženskim stopalima, koja je prisutna u svakom njegovom filmu. “Nije me stid toga. Mislim, sa foot fetišom se nalazim u društvu Alfeda Hitchckoka, Bunuela, Samuela Fullera, prava ekipa”, kazao je dodavši i to da osim foot fetiša, velikim režiserima ih pravi i moć da znaju gdje u kom trenutku staviti kameru.

Njegovi filmovi protkani su nasiljem, kao lajt motivom koji talasa između žanrova koji su prisutni u njegovim filmovima. Volim nasilne filmove, ali volim i karaktere.

Jedini nenasilan film (samo četiri osobe poginule na ekranu) je “Jackie Brown”, gdje je kaže, htio pokazati samo karakter lika.

Njegova tajna u pisanju fantastičnih scenarija leži u činjenici da je pisac. “To je moj posao, ja pišem, ali i stalno slušam druge šta pišu. Moj mozak je spužva koja upija sve. Volim idiosinkratičko ponašanje kod ljudi, koji mi pričaju šale, a koje pamtim”, rekao je dodavši da ne zaboravlja ništa. “Ako sam zaboravio šalu, znači da nije bila dobra”.

Što se tiče njegovih likova u filmovima, odnosno dijaloga između njih, kazao je da to ne piše i ne stavlja u scenario nego ih na setu jednostavno pusti da pričaju.

U razgovoru sa The Talks istakao je da jedina iskrena fobija koju ima, je zapravo fobija od štakora, pacova. “Kada vidim pacova, ili da je sada ovdje na stolu, mene bi vidjeli kako skačem nekoj djevojci u krilo i vrištim najstrašnije”, kazao je.

To je bio odličan način da se započne priča o noćnim morama, za koje je kazao da ih je prestao imati još kao dijete.

“Ne želim postati jesen u ljudskom obliku”

“Majka mi je bila jako stroga, i kada sam joj dolazio u krevet nakon noćne more, vratila bi me nazad u moju sobu. Nisam držao mamu za suknju, tako sam i prestao imati noćne more”, objasnio je Tarantino.

Filmove će kaže praviti do 60. godine života, jer nikada ne želi pokupiti pridjev “stari režiser”, odnosno ne želi upropastiti biografiju s tim.

“Samo želim otići trijumfalno, neću da postanem ‘jesen u ljudskom obliku’. Kada završim sa režiserskom karijerom pisat ću knjige, rađati djecu”, dodao je jedan od najboljih režisera svoje generacije ali i svih vremena sigurno.

Dodao je da godišnje pogleda oko 200 filmova, ali da nikada ne bi mogao izdvojiti najbolja tri filma koja je pogledao, jer se, kaže, ta lista mijenja svakih šest sati.

Ali, vrlo je bio koncizan kada je govorio o filmovima koje mrzi. “Iskreno, volim historijske filmove, ali nisam fan kostim-drama. No, nemam nikakvog poštovanja prema biografskim filmovima. To je izgovor glumcima da dobiju Oscara, koji su korumpirano kino”, dodao je.

Zbog čega je to tako, Tarantino objašnjava da je dosadno gledati nečiju životnu priču od početka do kraja. Smatra da je u to ime bolje napraviti strip, ili napisati knjigu.

“Ako neko snima film o Elvisu, neka ne snima njegov život od početka do kraja, nego neka snimi film o jednom danu u njegovom životu. Neka urade sekvence njegovog života prije nego što je ušao u Sun Records, a da se završi onda kada izađe. To je film”, pojasnio je.

Za kraj, upitan je kako bi komentarisao situaciju da neko napravi film o njegovom životu, Tarantino je odgovorio u svom stilu: “Laskalo bi mi, ali ga ne bih pogledao”.