George Orson Welles je pisac, režiser, glumac, producent, montažer, muzičar, dizajner kostima, dizajner produkcije, direktor fotografije, umjetnik i čovjek koji je na sebi svojstven način mijenjao umjetnički svijet u kojem je živio, i ostavio u naslijeđe mnogima koji su došli iza njega.

Od samog rođenja važio je za “genijalca kojeg pogrešno razumiju”, a kompletna njegova karijera imala je na neki način to svjetlo, posebno Hollywood koji od njegovih “izuma” živi i zarađuje i dan danas.

Rođen je 6. maja 1915. godine u Kenosha, Savezna država Wisconsin, a od ranog djetinjstva bio je nadaran za skoro sve što je uzeo da radi. Rano je ostao bez roditelja, a najveća boljka u mladosti mu je bila što nije uspio upisati koledž koji je želio.

Mnogo decenija, bio je “samo čovjek” koji je napravio Citizena Kanea (vjerovatno jednog od najboljih filmova svih vremena), da bi potom nestao bez traga. Međutim, taj narativ se dosta promijenio. Pogotovo nakon njegove smrti 1985. godine, nakon pretpljenog srčanog udara.

Orson Welles je bio hedonista, genije, tehnički nadaren umjetnik sa sjajnim okom za detalje i toliko vizuelno impresivan da nas je jednostavno strah zamisliti šta bi radio da živi u ovom dobu.

On je svoju snagu derivirao iz slabosti, svaki projekat je doveo u evoluciju, s njim napravio revoluciju, a eru u kojoj je živio doveo do zenita.

Bez obzira smatra li ga Šekspirom svog vremena, ili gurmana/hedonistu, u kinematografskom smislu Orson Welles je promijenio struku, a evo i kako:

Uspjevao je privući pažnju publike za kino/teatar
Njegova karijera na bini je možda još veća nego li ona filmska, ali tridesetih godina se znalo – Gdje je Orson Welles, tu je sve krcato.

Broadway je imao u “malom prstu”, izmijenio je pravila najvećeg pozorišta na svijetu, unio mu je novi kreativni život i podigao standarde nekoliko stepenica više.

Kada je o kinu riječ, budući da je bio pisac bez mane – adaptiranje scenarija mu je predstavljalo zadovoljstvo. Glumački i tehnički je to bilo savršeno, a malo ko se danas može pohvaliti filmovima bez mane.

Uvijek je bio sklon svemu što je blistavo – što u najkraćem opisuje njegovu karijeru.

Peterostruka prijetnja
Orson Welles je pisac, glumac, režiser, scenarista i producent. On radi po principu “sve ću sam”, i to ne zato što nije vjerovao nikome drugom – nego zato što je znao da će on to najbolje napraviti.

Wells je bio impresivan ispred i iza kamere, hodajuća enciklopedija tradicionalne poezije, Šekspirijanac ali i naučni fantastičar. On je svojim filmovima ubjeđivao ljude u svoje ideje, i to je uspio.

Toliko ih je ubijedio da sve što je on onomad snimao, vrijedi i dan danas.

Integrisao je arhitekturu u pričanje priče
Ovo mnogi nisu uspjeli provariti ni dan danas, ali poklanjanje pažnje vizuelnom je Wellesov lični zadatak. Kostimi, fizionomija glumaca, pokret, razgovor – sve se moralo uklapati u prizor.

To je vidljivo još od Citizena Kanea, ali u kasnijim radovima je toliko istaklnuto da to nije primijetio samo onaj ko nije gledao. Barokna arhitektura mu je bila posebna strast. Sebi je zacrtao da sklapa puzzle od komada gradnje, a nije mu bilo mrsko ni proputovati cijeli svijet samo da bi snimio scenu onako kako je on zamislio.

On je bio taj koji je izlio temelje i podigao arhitektonske stubove scenografiji, bukvalno i figurativno. U sve to, simbolika je uvijek bila jaka – a jedini do danas koji ga je pokušao pratiti jeste još jedan genije svoje vrste, Kubrick.

Direktno je uticao na Francuski Novi Val

Francuski Novi Val je nastao tako što je postojala hrpa režisera koji su obožavali jedni druge. Truffaut je hvalio Hitchcocka, ovaj Rivetta, ovaj Raya, ova Godarda, ovaj Hawksa…i tako u krug.

Welles im je dao smisao, i razlog da se obožavaju. Razlikovao se od svih njih zato što je imao karakteristike svih njih, a pobrojani su se zajedno dvili Wellesu.

Proširio je jezik montaže
Znao je manipulisati slikom kao malo ko. Montažeri na njegovim filmovima su radili odlično svoj posao, no magija je nastupala samo onda kada on sjedne za mašinu. Njegove pokretne slike imale su dušu, što je najbolje znao “pođoniti” Ingmar Bergman.

Kada neko promijeni pejzaž objektiva – bez mnogo pažnje i ignoriše sve dotadašnje zakone, onda znate da je riječ o “neotesanom genijalcu” koji je imao šansu da ga shvate samo ako umre.

Kreirao je stil osamdesetih, a imao je tu virtuoznost da film koji je snimljen za 155 minuta smontira u 87 – bez da izgubi išta što umanjuje kvalitet. Shangai je otprilike taj primjer.

Pionir dizajna zvuka

Prvo je bio pionir u ADR-u (additional dialogu replacement) tokom Ambersonsa, pa je ubacio ekoizaciju razgovora/dijaloga. Namjerno je koristio dead-audio, što mu je ostalo iz radijskih dana, sve što je donio Hollywoodu automatski je postalo standard.

U teoriji, njegovi filmovi ne bi bili toliko privlačni da ih zvuk nije isticao u mjeri da sve osim Wellesa na ekranu nije bilo bitno.

Sve ovo do sada čini Orsona Wellesa režiserom koji je bio prvi poznati nezavisni režiser. Touch of Evilom je dao krila Noir pokretu, da bi onda Kaneom promijenio kinematografski jezik i uticao na modernu sedmu umjetnost, jazz muziku i mnogo toga više.

Hipnotične sjenke i stil koji je unio do tada nisu bile poznate Hollywoodu.

Njega je podzemlje slavilo, dok su oni “slavni i poznati” bili samo zavidni. Živio je i radio u kontrolisanom haosu i to je njegova najveća snaga.

Na scenu nije izlazio bez ega, a sve ono što je radio prije nego što bi uopće počeo produkciju filma ga čini jedim od najvećih filmaša ikada rođenih. Kod Orsona Wellesa je sve projecirano, nacrtano i dobro iscenirano.

Orson Welles kada vas kupi, nema povratka.

Kao glumac je zaradio 123 kredita, kao režiser 48, producirao je 22 filma, montirao šest. Muziku je radio za tri, kostimograf za također tri filma.

Orson Welles je zadužio kinematografiju više nego što mu se danas priznaje.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.