Vujošević vjerovatno (ne) zna gdje je došao

Nogomet 28. apr 201712:14 > 13:03
AFP

Kako objasniti sportskom laiku šta se to dešava u Košarkaškom savezu Bosne i Hercegovine? I ne samo laiku. Čak kada biste doveli generalnog menadžera bilo kog NBA kluba i pokušali objasniti disfunkcionalan odnos u bh. Košarci, tim jadnim ljudima ništa ne bi bilo jasno.

Košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine već niz godina ima rezultate. Sve reprezentativne selekcije na terenu se bore za medalje, očekivanja su velika, a javnost je bezrezervno uz reprezentaciju. Pogotovo je praćena muška A selekcija, koja ima kontinuitet odlazaka na velika takmičenja, osvojenih krvlju i znojem na terenu i malo fali da u Evropi i svijetu uđemo u elitni krug najboljih od najboljih.

U reprezentaciji imamo dva NBA igrača, dobar ostatak kolektiva i u posljednjih nekoliko godina izuzetno sposobne selektore (iako se mnogi ne bi složili u slučaju Damira Mulaomerovića), i kada bi laik, ili NBA menadžer znali samo toliko, i jedan i drugi bi se pitali zašto na velikim takmičenjima nemamo više odličja.

Ono što je problem su finansijska sredstva i organizacija u savezu.

Ali svi problemi u KSBiH mogli bi se pojasniti na primjeru Nihada Đedovića, momka koji je nekada izgarao za reprezentativni dres, iz svog džepa plaćao određene troškove za cijeli reprezentativni kolektiv, a koji je naposlijetku odlučio da mu je svega preko glave, da će se odreći i svetog državnog dresa kako bi dobio (prije svega finansijske) prilike u Njemačkoj o kojima, igrajući za bh. selekciju, nije mogao ni sanjati.

A onda su krenula raznorazna prozivanja u javnosti. “Đedović ‘vakav, Đedović ‘nakav”, da bi se nekoliko godina kasnije, tačnije prošle godine, ukazala prilika da se treći najbolji igrač u državnoj selekciji vrati u reprezentativni dres.

Očito je da se Đedović, na oduševljenje svih, pa čak i onih koji su ga do tada pljuvali, predomislio. Bio je spreman da za reprezentaciju i svoju rodnu državu pogazi vlastite principe i ideale, te je dogovarao svoj povratak sa ljudima u savezu. 

Navodno, samo je jedan sastanak organizovan između njega i generalnog sekretara KSBiH Dubravka Barbarića. Savez je imao volju da ga primi nazad, ali ne i volju da sređuje papirologiju i državljanstvo. To je Nihad sve trebao uraditi sam što je, prema Đedovićevim riječima, bilo ključno. Onda se košarkaš pogledao u ogledalo i zapitao: “Ako sam ja njima potreban, zašto bih morao odraditi sav posao koji mi je, usput rečeno, i malo sumnjiv?” 

S druge strane, Barbarić u svom izljevu na društvenim mrežama tvrdi da je Đedović jedva čekao da pronađe razlog da otkaže dogovor, i to za “šačicu eura više” (kao njemački državljanin igrač je dobio bolji ugovor u Bayernu), te kako mu je malo trebalo da dočeka da sve propadne. 

U međuvremenu Bosna i Hercegovina ima novog selektora. Bez dlake na jeziku, ozbiljnog profesionalca sa decenijama košarke u nogama, rukama i glavi, ali najvažnije – u srcu, koji sa dosta talenta u ekipi, vjerovatno nešto malo novca i mnogo mukotrpnog rada žarko želi napraviti nešto pozitivno. Prije svega za sebe, za reprezentaciju i eto, za navijače. To je trener koji voli izazove, nadvaladavanje teških situacija u profesionalnom smislu. A teže od ovoga, čini se, neće moći. Kada je dogovarao posao sa čelnicima saveza, vjerovatno je pitao za Nihada. Šta mu je tačno odgovoreno, malo ko zna. Ali sigurno je da bi Vujošević radije pristao da ima Đedovića u kolektivu, nego da ga nema.

Obećane su mu vjerovatno i pripreme koje, ruku na srce, savez organizuje uvijek na vrijeme i na vrhunskom nivou. Ono što mu nije obećano je disfunkcija, urušavanje atmosfere u reprezentaciji i prije prvog okupljanja. 

Ko zna šta je sve Vujoševiću još obećano, a šta nije, ali čovjek vjerovatno (ne) zna gdje je došao.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mrežaTwitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.