On je igrao fudbal onda kada je italijanska Serie A značila u svijetu fudbala mnogo više nego je to danas slučaj.

Onda, kada su Inter, Milan, Juventus harali Evropom, a najbolji igrači svijeta se takmičili ko će prije potpisati za jedan od ovih timova.

Istina je sljedeća. Nikada nije bio igrač A klase. Pogotovo ne kada je potpisao za Inter, kao talentovan fudbaler koji je ponikao u Bariju – ali da je imao neophodan talenat, jeste.

Rođen je u Grumo Appaula, nadomak Barija, gdje je i počeo fudbalsku karijeru, a sa jedva 16 godina debitovao je u prvom timu ove ekipe i to protiv Fiorentine 1994. godine.

Tu je proveo pune tri sezone, prije nego je Inter iz Milana uvidjeo da on ima strašan talenat, koji vrijedi iskoristiti.

Njegovo ime je Nicola Ventola – a mnogi čitatelji ovog teksta su vjerovatno već zaboravili na ovu fudbalsku rokenrolu.

1998. godine došao je na Giussepe Meazza stadion, a u prvoj sezoni uspio se upisati šest puta u listu strijelaca.

Imao je tu nesreću da je došao u ekipu intera kada su ovu ekipu činila sljedeća imena: Ronaldo, Roberto baggio, Ivan Zamorano, Andrea Pirlo i Youri Djorkaeff.

On se tu uspio dokazati kao pristojna zamjena, međutim, kao mlad igrač – nije želio da sjedi na klupi kao zamjena igračima koji su tada bili u samom vrhu svjetskog fudbala.

Otišao je u Bolognu, međutim tamo je upisao samo 14 nastupa – bez ijednog postignutog gola.

2000. godine vraća se u Inter, ponovo neuspješno. Ovog puta, u nekoliko navrata je bio povrijeđen, a do 2005. godine – uspio je odigrati samo 16 utakmica, i postići četiri gola.

Uslijedila je potom serija posudbi. Atalanta, Siena, pa Crystal Palace. Od svih ovih klubova, najviše se dopao Atalanti iz Bergama, koja ga 2005. godine u poptunosti otkupljuje od Intera i daje mu priliku da dokaže svoj talenat.

Igrama je prvo doprinijeo da Atalanta osvoji Seriju B – i ode u društvo najboljih. Tu je ostao dvije sezone, tačnije do 2007. godine – gdje je u 64 ligaška nastupa postigao 23 gola.

Nakon toga uslijedio je transfer u Torino, s kojim nije uspio ostati u Serie A, a jedne prilike je čak stajao i na golu te ekipe. U dvije sezone za Torino upisao je 35 nastupa, postigavši šest golova – da bi se pred sami kraj karijere skrasio u Novari.

Aktivno je igrao fudbal do 2011. godine – nikada ne ostvarivši potencijal koji je imao. Sa U21 reprezentacijom Italije je uspio osvojiti i zlato na Evropskom prvenstvu 2000. godine – ali za A tim nikada nije debitovao.

On je bio jedan od najtalentovanijih igrača Italije. Imao je razoran udarac desnom nogom – kojeg su pak povrede više pratile od niza golova.

Bio je brz, igrao je dobro i glavom, a imao je osjćaj za loptu kao kakav veznjak. Interesantno, predsjendik Intera, Erick Thohir, je 2013. godine rekao da mu je Ventola omiljeni Interov igrač koji je igrao u njegovom klubu.

Nicola Ventola danas živi i radi u Dubaiju, za Abu Dhabi Media – odnosno zvaničnu medijsku organizaciju Vlade Abu Dhabija.

Na žalost, nije mu bilo suđeno da postane fudbaler kojeg će se svi danas sjećati. Samo oni istinski ljubitelji italijanskog fudbala to urade.

Osim pomenute medalje na U21 EURO, Ventola je sa Barijem i Atalantom uspio osvojiti Serie B, te treću ligu sa Novarom kao i Superkup.

Osim pomenutog zlata sa U21 reprezentacijom, ima titulu i sa Mediteranskih igara 1997. godine.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.