Najbolji fudbaler kojeg nikada nismo gledali – pitajte Xavija

Nogomet 23. okt 202014:54 > 25. okt 2020 06:47
N1

La Masia, škola fudbala Barcelone, važi za jednu od najboljih na svijetu. Ako ne i najbolju. Tokom decenije proizvela je nekolicinu igrača koji su ostvarili zavidne karijere, pokupili sve ekipne i individualne nagrade - a o njima su ispisane hiljade i hiljade hvalospjeva.

Ipak, nekako se uvijek volimo sjetiti onih koji nisu ostvarili svoj potencijal i čije je ime palo u zaborav. Jednog takvog je veliki as, Xavi, volio često spomenuti.

Xavija ćemo se sjećati po tandemu sa Iniestom, koji je 13 godina harao španskim i evropskim fudbalom, no Barcin legendarni veznjak je često volio reći da je u La Masiji bio jedan fudbaler mnogo bolji i talentovaniji od njega i njegovog partnera sa sredine terena.

Radi se o Mariju Rosasu.

“On je imao nevjerovatan talenat. Nikada nije zakazao, nemoguć je bio. Imali smo još jednog iniestu, uvijek ću se sjećati njegovog imena. Mario Rosas. Da ste samo vidjeli kako je igrao sa 15, 16, 17 godina – rekli biste: Kada on uđe na teren Camp Noua – halucinirat ćete”, rekao je Xavi 2018. godine za So Foot.

“On je bio mješavina Messija i Laurdrupa. Igrao je sa obje noge, imao je nevjerovatan takmičarski duh. Imao je sav talenat, ali nekako ga je izgubio. To me šokiralo. Možda nije bio dovoljno profesionalac, možda nije bio dovoljno mentalno jak. Nikaada nećemo saznati”.

Ni najveći zaljubljenici u Barcelonu i njen kult neće se sjetiti vjerovatno najboljeg igrača kojeg nikada nismo gledali. Dobro, jesmo jednom. Jer upravo toliko prilika u prvom timu mu je dao Louis van Gaal, koji ga je i otkrio.

U A timu Barcelone Rosas je kako rekosmo nastupio samo u jednom meču, a dvije godine, od 1998. do 2000. sjedio je na klupi ili tribinama. Možda njegov talenat nisu vidjeli u eliti Barcelone, ali nisu tu stale fudbalske putešestvije ovog doslovno ‘neviđenog čuda od djeteta’.

Ako bi kojim slučajem na YouTube ukucali njegovo ime i prezime – pronaći ćete ime njegovog, dosta poznatijeg imenjaka, koji svira harmoniku. Ako njegovo ime ukucate u Google, malo koju njegovu fotografiju ćete pronaći gdje je sam. Obično je u društvu Xavija u La Masiji.

Njegov jedini nastup u Barceloni upisan je u sezoni 1997/1998. Igrao je rame uz rame sa Luisom Figom, kada je Barcelona bila šampion. Njegov debi je upropastio Pedro Pauleta, koji je dao dva gola na gostovanju Salamance kod Barcelone. Tu ga je Van Gaal izvukao iz igre na poluvremenu, tada je otprilike i pao u zaborav.

Mario Alberto Rosas Montero, rođen 1980. godine profesionalno je igrao fudbala do 2014. godine, a karijeru je završio u Eldenseu, gdje ne postoji pisani trag o njegovim nastupima tu.

Od 2000. godine, kada je otišao iz Barce, promijenio je 11 klubova. Alaves, Salamanca, Numancia, Cadiz, Girona, Castellon, Murcia, Khazar, Huesca, Hercules i pomenuti Eldense – navijači njihovih timova mogli su možda i uživati u njegovom talentu, koji je tu i tamo bljesnuo u B diviziji španskog fudbala.

Najviše traga ostavio je u ekipi Castellona, za koju je nastupao od 2005. do 2009. godine. Tu je u 123 nastupa dao 16 golova, najviše se zadržao. Sve ostalo je bilo za zaborav.

Rosas je nosio dres španske reprezentacije u U16, U17 i U18 kategorijama. U A vrstu nikada nije dobio poziv.

A i kako bi.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad