Đoković o Australian Openu, Parizu, Asocijaciji, linijskim sudijama…

Tenis 22. okt 202012:04 > 13:25
REUTERS/Clive Brunskill

Najbolji teniser svijeta Novak Đoković istakao je da želi da obori rekord po broju sedmica provedenih na prvom mjestu ATP liste, te da s tom namerom putuje u Beč. Govorio je 17-struki Grand Slam šampion o propuštenim šansama, Asocijaciji profesionalnih tenisera i promjenama u tenisu.

Đoković je poslije poraza u finalu Grand Slama u Parizu jedno vrijeme proveo u Bosni i Hercegovini, a onda je stigao u rodni grad. U Beogradu je nastavio sa pripremama.

Njega sljedeće sedmice očekuje turnir u Beču, a saopštio je da će do kraja sezone igrati još na Završnom mastersu u Londonu.

U četvrtak je održao konferenciju za medije.

Odlazak u Australiju – ATP kup i Australian open?

Još nisam siguran kada ću ići u Australiju, kada je reč o datumu. Zbog porodice, priprema i ograničenja koji su takvi kakvi jesu. Nadamo se da će skratiti period karantina. Ukoliko bude tako, većina će nas ići ranije u Australiju, moraćemo. Australijan open je definitivno u planu, za ATP kup ne znam, odlučićemo posle ove sezone.

Osinavnje Asocijacije profesionalnih tenisera i osporavanja?

Između turnira, ja i Vašek Pospišil radimo na postavljanju strukture. Mi se ne zaustavljamo. S obzirom na to da je postojalo dosta otpora, da je dosta ljudi pokušalo da nas obeshrabri, u Americi smo imali dosta udara, prosto znam da ljudi imaju drugačije viđenje. Već sam istakao zašto mora da postoji. Nije to samo palo na pamet nama, već je ideja koja postoji više od 20 godina. Goran mi je trener, bio je u prvoj generaciji koja je želela da osnuje ovakvu organizaciju. Bilo je još pokušaja, ali zbog različitih faktora nisu uspeli. Tenis je globalni sport, popularan je širom sveta i to je veoma važno. Ali s druge strane, tenis je van prvih 10 kada je u pitanju iskorišćavanje punog potencijala. Postoji problem, zato što postoji monopol i sistem koji vlada decenijama, a kada su ljudi u vladajućim pozicijama onda njima nije u interesu da se menja. Ja nisam učestvovao u osnivanju organizacije da bih se suprotstavio bilo kome. Cilj je da zastupamo pravo tenisera i teniserki, znamo da je dug put pred nama.

Ne postoji telo koji u potpunosti zastupa prava igrača. U ATP je 50 odsto igrača, a ostalo turnira. U većini slučajeva postoji sukob interesa. Puno je detalja, ali u suštini tenis je u zlatnoj eri i muški i ženski, naravno zbog Serene, i mi smo doprineli dosta popularnosti tenisa. Ali sa druge strane smatram da je preveliku fokus samo na vrh, malo je iskrivljena slika o muškom tenisu jer se misli da svi zarađujemo kao mi, da je sport bogat, da velika većina živi od toga. A ustvari samo 100 ili malo više može da živi od toga, a da nije u minusu. Mi želimo da damo glas nižerangiranim igračima, koji pokušavaju da izađu na površinu i kažu da nije sve sjajno i bajno.

Pre nego što smo osnovali Asocijaciju pričao sam sa Nadalom i Federerom. Oni nisu želeli da budu deo toga, ja ne kritikujem nikoga. Živimo u demoktratskom društvu, svako ima pravo na svoje mišljenje. Da li bih voleo da su tu, naravno da da. Ali nastavićemo dalje, postavićemo temelje organizacije koju svi zaslužuju.

Wimbledon, US open diskvalifikacija – nisi osvojio više od jednog Slema u 2020. godini, a mogao si?

Postoji mali žal što nisam uzeo jedan od dva poslednja Slema, bio sam u izuzetnoj formi na oba. U finalu sam imao mnogo boljeg protivnika taj dan, ja nisam bio na svom nivou. U Njujorku se desila nesrećna situacija, ali ostale turnire sam osvojio, Sinsinati i Rim. Ako ne računam diskvalifikaciju, ozgubio sam jedan meč, možda igram i tenis života ove godine. Jeste da je sezone isprekidana, ali vezao sam mnogo pobeda i može se ova godina po igri porediti sa 2011. i 2015. godine. Pariz preskačem, posle Beča idem u London. Ciljevi su jasni, želim da završim godinu kao broj jedan i da steknem značajniju prednost za prva tri meseca 2021. jer ću tako ostvariti jedan od dva najveća cilja.

Dobio si mnogo kritika za neke komentare o inovacijama u tenisu, šta kažeš na to?

Nije samo u mom slučaju, osvrnuću su na neke ljude iz tenisa poput Bekera i Muratoglua, zvučnih imena koji su pričali o inovacijama u tenisu, pa su kritikovani. Dobio sam mnogo kritika što sam rekao da bi trebalo da uzmemo u obzir da nemamo linijske sudije. To nema veze sa time što sam ja diskvalifikovan, iako su ljudi povezali sa time. To mišljenje imam već godinama. Sada smo u Njujorku prvi put videli kako to izgleda i bilo je savršeno, umanjio se faktor ljudske greške. Nisam neko ko obožava tehnologiju i ne može bez nje, tehnokratsko društvo je otišlo malo predaleko, ali ako već možemo da budemo efikasniji i precizniji, zašto da ne? Za ljude koji volontiraju kao linijske sudije možemo da nađemo druge uloge u okviru organizacije turnira, prosto mislim da je u ovom slučaju tehnologija bolje.

Organizacija turnira i očekivanja od Beča?

Bili su drugačiji uslovi i pravila i standardi u Americi i Evropi. Ne mogu da krivim organizatore zbog grešaka koje su pravili – na primer dosta igrača je bilo oštećeno, dobijali su pozitivne, pa negativne rezultate. Niko ne želi da se tako nešto desi. Testovi koji nisu maksimalno efikasni pokazivali su različite rezultate. Ima nedefinisanih pravila, ali svako se trudi koliko može. Nama su u Njujorku rekli za određena pravila ili će biti ovako ili neće biti nikako. Mogli smo to da prihvatimo ili da se otkaže turnir. Ne mogu nikoga da krivim jer se svako trudi, to pozdravljam. Dvorane su još teže jer je zatvoren prostor. Prošlo je do sada u redu, osim sa Kverijem, sa kojim sam pričao. Deluje da su uspeli da nađu sistem koji funkcioniše.

Idem na svaki turnir sa najvišim ambicijama, ne moram da ponavljam šta mi je namera. Nisam u Beču bio od 2007. godine. Radujem se. Ne znam da li će biti publike, ali uvek sam tamo imao lepu podršku.

Tenis u Srbiji i nedostatak turnira u Đokovićevoj domovini?

To je izuzetno važna tema za sve nas koji smo u teniskom sistemu Srbije, tu uključujem sebe kao pojedinca i kao čoveka koji vodi teniski klub ovde. Trudim se da budem na raspolaganju mladim teniserima i Savezu koji je glavni odgoorni za razvoj tenisa ovde. Janko Tipsarević ima akademiju koja odlično radi, rešio je da pomogne mladim teniserima i teniserkama tako što ulaže vreme i znanje. Nadam se da ćemo moći da organizujemo da vratimo i profesionalni turnir – Adrija tur je sada ozloglašen događaj jer je završio kako je završio, ali pokazali smo da možemo da organizujemo vrhunski profesionalni turnir. Lično ću raditi na tome, ali treba da radimo i na fjučersima, čelendžerima, juniorskim turnirima, to je ključno i neophodno. Svi iz srpskog tenisa moraju da putuju po svetu i da igraju turnire. Ranije smo imali takve turnire, sada je to u zatišju, ali treba da se konsolidujemo i da radimo na tome. To je jedan od prioriteta.

Osjećaš li pritisak da oboriš rekorde i koliko te Asocijacija odvraća od toga?

Ustručavam se da poredim ovu sezonu sa 2011. i 2015. Po kvalitetu tenisa sam jako blizu. Pritisak je sastavni deo života mog i svakog profesionalnog sportiste. Mi moramo da prihvatimo da ćemo imati velike količine pritiska i pitanje je da li ćeš ga iskoristiti kao gorivo ili protiv sebe. Ne opterećuje me toliko kao na početku karijeru. Možda nekome smeta što imam najviše ambicije i što ih verbalizujem, ali ja sam vaspitan da budem iskren. Ljudi možda vole i pretvaranje, ali ja to poštujem. Moj cilj je da budem istorijski broj jedan i na tome radim.

Ne mislim da je me opterećuje konverzacija oko Asocijacije. Naravno da se i ja nekad poljuljam, ali niko nije savršen. Svakim danom stičemo nova saznanja i to upotrebljavamo da budemo najbolja verzija sebe. Asocijacija je poziv, neka vrsta odgovornosti i obaveze kao teniser koji je na ovoj poziciji pomognem onima koji nemaju taj glas, moć. Nisam sam u tome. Vašek je tu, dosta tenisera iz vrha je tu, priključuju se iz nedelje u nedelju. Osećam da je neka vrsta legata i obaveze, kroz zadovoljstvo. Nemam ja nikakvu korist od toga u materijalnom smislu. Trudim se da stvari koje radim budu u skladu sa nekim vrednostima. Uživam. Mogu sutra sve da završim i da budem zadovoljan onim što sam uradio, ali mi i dalje pričinjava zadovoljstvo takmičenje i uveseljava me da držim reket u rukama. Dok je tako, nastaviću da igram. Ali kada sam na profesionalnom turu, moram da imam ambicije. To nije pritisak, već samo motivacija.