Zašto neke zemlje još uvijek imaju problema s testiranjem na koronavirus?

Svijet 27. mar 202007:15 > 07:16
Shutterstock

Test na koronavirus može se razviti za 24 sata; zašto onda neke zemlje još imaju problema s postavljanjem dijagnoza, zapitao se u četvrtak CNN.

U prvom tjednu siječnja, pojavila su se izvješća da su deseci ljudi u Kini oboljeli od tajanstvenog oblika upale pluća. Neki su bili u kritičnom stanju, a neki su imali invazivne lezije na oba plućna krila. Tisuće kilometara dalje u Berlinu, njemački znanstvenik Olfert Landt to je odmah shvatio ozbiljno, piše CNN.

On se 30 godina bavi dijagnosticiranjem novootkrivenih zaraznih bolesti, uključujući SARS. Želio je izraditi test kako bi pomogao liječnicima u dijagnosticiranju bolesti i želio je to učiniti brzo. Virolozi obično čekaju dok se ne sekvencira genetički materijal novog virusa kako bi počeli raditi na testu. Ovaj put, Landt i njegova tvrtka s 30 djelatnika TiB Molbiol nije čekala.

Do 9. siječnja izradili su prvi test, a reference su im bili SARS i drugi poznati koronavirusi. Zajedno sa znanstvenicima iz mjesne sveučilišne bolnice izradio je tri testa, što znači da su, nakon što se objavi sekvenca, mogli izabrati onaj koji je najpouzdaniji.

Landt je 11. siječnja poslao svoj test tajvanskom Centru za kontrolu bolesti i dijagnostičkoj tvrtki Roche u Hong Kongu. Nije mogao znati sa sigurnošću hoće li biti dobar i nije čak niti pripremio upute. Ispostavilo se da je test bio savršen. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) već je 17. siječnja službeno objavila Landtov protokol. Landt procjenjuje da je do kraja veljače proizveo četiri milijuna testova i još po 1,5 milijuna svaki tjedan od tada.

Svaki komplet, koji se sastoji od 100 testova, prodao je za 160 eura naručitljima u Saudijskoj Arabiji, Južnoafričkoj Republici, Australiji i Europi, a njegovo dvoje odrasle djece pomagalo mu je pakirati ih. Njegova supruga, koja radi u tvrtki 15 godina, također je pomogla. “Ne radim to radi novca. Da, uzimam novac, to je pošteno jer radimo dobar posao”, rekao je. “Ali u konačnici, nama novac ne treba”. Kad je u pitanju zaustavljanje širenja pandemije, testiranje je ključno.

Ako se potvrdi da je osoba zaražena, može brzo u izolaciju i na liječenje ako je potrebno. Tako je rekao i glavni direktor Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Tedros Adhanom Ghebreyesus ranije ovaj mjesec: “Imamo jednostavnu poruku za sve zemlje: testirati, testirati, testirati”. Ali gotovo tri mjeseca nakon što je Landt primijetio izvješća o tajanstvenoj bolesti, zemlje širom svijeta još imaju problema s provođenjem testiranja na Covid-19, kako je nazvana zarazna bolest koju izaziva novi koronavirus. Neki testovi su netočni, druge se dugo vremena razvijalo, a sada tvrtke koje se time bave upozoravaju da imaju opasno malo materijala za njihovu izradu.

U Hong Kongu, virolog Leo Poon također je u siječnju pratio razvoj situacije. Kao i Landt, godinama se bavi infektivnim bolestima. Godine 2003. njegova ekipa znanstvenika sa Hongkonškog sveučilišta utvrdila je da je SARS, koji se pojavio godinu dana prije u matičnoj Kini, koronavirus. “Zato što smo sve to već prošli, znamo kako je važno imati dobar dijagnostički test”, rekao je. “Zato smo u biti pokušavali posao obaviti što je moguće prije”. Suprotno od Landta, Poon je čekao sekvencu.

Svi oblici života imaju jednu vrstu molekule koja nosi genetičku poruku. Kod ljudi, i većine živih bića, to je DNK, genetički materijal koji određuje da imamo dvije noge i hodamo uspravno. Mnogi virusi, uključujući hepatitis, ebolu i bjesnoću, umjesto DNK imaju RNK molekulu koja je također nukleinska kiselina koja nosi genetičku informaciju. Preko granice u matičnoj Kini, znanstvenici su radili na identificiranju RNK novog virusa. Sekvencionirani genom novog virusa objavljen je 11. siječnja na ‘open-source’ stranici virological.org, a njegovo je otkriće pripisano Zhang Yongzhenu, profesoru sa šangajskog Sveučilišta Fudan.

Kada je Zhang objavio sekvencu, Poonova ekipa počela je s radom. Prvo su se fokusirali na RNK novog koronavirusa i odlučili da će njihov test ciljati dijelove koda koji su slični RNK-u koronavirusa SARS-a, dijelove za koje je manje vjerojatno da mutiraju, budući da su oni neophodni virusu. Potom su izradili test.

Ali dok tvrtke kao što je TIB Molbiol zarađuju novac od svojih testova, Poon i njegova ekipa prerasporedili su novac od svojih drugih projekata na testove za Covid-19 i u biti rade besplatno. “Nemamo novac, nemamo resurse”, rekao je Poon. “Distribuiramo ih jednostavno iz svoje dobre volje”. Drugi također daju važne informacije besplatno. WHO navodi sedam protokola na svojoj internetskoj stranici – u biti upute za znanstvenike koji se nadaju da će razviti vlastiti test. I Landtovi i Poonovi testovi detaljno su prezentirani. “Nije nam stalo do zaštite intelektualnog vlasništva u ovoj javnozdravstvenoj krizi”, rekao je Poon.”Ono što nas potiče na ovaj rad je da pokušamo reagirati na infekcije kako bismo mogli spasiti više života”.

Zašto ne mogu i drugi?

To postavlja važno pitanje: ako se test može razviti tako brzo i jeftino, zašto neke zemlje imaju još problema s testiranjem? Lako se vidi kako je Landtov i Poonov rani rad pomogao drugim zemljama da dobiju na vremenu i pripreme se za izbijanje zaraze. Ali ni Landt ni Poon nemaju kapacitete da proizvedu dovoljno testova za cijeli svijet. A postoje i drugi razlozi zašto svijetu treba više vrsta testova.

Kao prvo, znanstvenici ne mogu sa sigurnošću odmah znati hoće li njihov test biti pouzdan. U SAD-u je, primjerice, pogreška u proizvodnji izazvala zastoj u testiranju. Da su svi na svijetu ovisili o tom jednom testu, to bi stvorilo još veći problem. Drugo, virus bi mogao mutirati tako da neki test više ne djeluje. Ako test cilja “N” gen koronavirusa, a virus mutira tako da taj gen više ne postoji, tada test neće prepoznati virus.

Postoji i mogućnost da test koji nije dobar u jednoj zemlji može biti dobar u drugoj, rekao je William Rawlinson, direktor Laboratorija za serologiju, virologiju i OTDS, koji provodi dobar dio testiranja u australskoj državi Novi Južni Wales. Ako, hipotetski, prisutnost denge groznice uzrokuje da test nije pouzdan, a zemlja ima visoku stopu denge groznice, tada bi test mogao davati visoku stopu lažnih negativnih rezultata, rekao je. Kada postoji više vrsta testova, to smanjuje pritisak na proizvođače i opskrbni lanac, jer različiti proizvođači testova mogu koristiti različite materijale.

Maureen Ferran, izvanredna profesorica biologije na Rochester Institute of Technology, rekla je da je testiranje moglo promijeniti stopu zaraženosti u SAD-u. “Da smo ranije bolje provodili testiranje, mogli smo zaista promijeniti stopu zaraženosti. Ali ne možemo se vratiti unatrag”, rekla je. “Moramo samo ići naprijed, učiti od ovoga i ne dopustiti da se ponovi”. Jednostavno rečeno, neke zemlje propustile su priliku pripremiti se koju su im pružili Poon i Landt.

I SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo kritizira se što su kasno počeli testirati i što ne testiraju dovoljno ljudi. Američki Centri za kontrolu bolesti (CDC) i laboratoriji javnog zdravstva testirali su više od 71.000 uzoraka, navodi se na CDC-ovoj internetskoj stranici.  Do 22. ožujka, Ujedinjeno Kraljevstvo testiralo je 72.818 ljudi. To je u oštroj suprotnosti s drugim zemljama.

Na Islandu, zdravstvene vlasti poduzele su širok ‘screening’. Do 21. ožujka testirano je više od 9700 stanovnika od ukupno 350.000. U Južnoj Koreji, vlada je učinila testiranje nevjerojatno dostupnim, uključujući drive-in laboratorije. Zemlja je tako testirala više od 300.000 ljudi, a ima 52 milijuna stanovnika. Poon je kazao da postoji niz razloga zašto su neke zemlje kasno počele testirati, neki su praktični, neki administrativni. Za provođenje testiranja potrebni su ljudi koji to znaju raditi, prava oprema i pravi materijali, a ako toga nema, to može biti razlog kašnjenja.

U SAD-u postoji i dodatna birokratska zamka. U nekim zemljama, testovi se mogu koristiti gotovo odmah jer imaju drugačija pravila za emeregentne bolesti. Ljude kao što je Landt politička pasivnost frustrira. Prisjeća se kako je početkom veljače bio u operi u Muenchenu, kada je u tom gradu vrlo malo ljudi bilo zaraženo i slučajno ugledao njemačkog ministra zdravstva. “Trebali biste reći javnosti da je to ružna bolest”, rekao mu je. “Nemojte im govoriti da je to samo nešto u Kini”.  Ali njemačka vlada sporo je poduzela ključne mjere, kao što je smanjenje socijalnog kontakta. Sada ima više od 29.000 zaraženih. “Virus mora putovati da bi preživio” rekao je Landt. U suprotnom će ili ubiti svoga domaćina ili će domaćin ubiti njega imunološkim sustavom. “Ako smanjite kontakte s drugim ljudima, virus nema kud. Inače će jedan zaraženi zaraziti još dvoje, a to je poput atomske bombe, to je eksponencijalna krivulja”, rekao je. “Samo testiranjem možemo identificirati zaražene i izolirati ih kako bismo spriječili širenje zaraze na druge”, zaključio je.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.