Pandemija korona virusa natjerala je indijsku djecu, koja ne idu u školu, na rad na farmama i u fabrikama, čime je problem zloupotrebe djece dodatno pogoršan u toj zemlji, koja je u vrhu po tom pitanju.
Šesneastogodišnji Maheshwari Munkalapally i njegova 15-godišnja sestra prestali su da idu u školu kada je zaustavljena cijela nacionalna ekonomija zbog pandemije. Munkalapallyjeva majka i starija sestra izgubile su posao domaćica u Hyderabadu, glavnom gradu južne indijske države Telangane. Mlađe sestre, koje su živjele sa bakom u obližnjem selu, bile su primorane da rade na farmi, zajedno sa majkom, kako bi preživjele, piše Blumberg.
PROČITAJTE JOŠ
“Rad pod jakim suncem je težak, i ne možemo na to da se naviknemo. Ali, moramo da radimo da bismo, u najmanju ruku, kupili pirinač i druge namirnice”, rekao je Munkalapally.
Blumberg navodi da je teško reći koliko je djece do sada pogođeno pandemijom koronavirusa, ali organizacije civilnog društva mnoge su spasile od najamnog rada i upozorile su da mnoga djeca rade u gradovima jer su migrnatski radnici, zbog korone, otišli kućama.
I prije korone, Indija se borila da zadrži djecu u školama. Prema jednoj studiji iz 2018. godine, čak 56 miliona indijske djece ne pohađa školu, što je više nego duplo kada se saberu brojevi iz Bangladeša, Indonezije, Malezije, Filipina, Tajlanda i Vijetnama. Od te djece koja ne idu u školu, 10,1 milion rade, prema Međunarodnoj radničkoj organizaciji (ILO). Ono što indijska ekonomija gubi na produktivnosti, imajući u vidu djecu koja neće završiti školu, projektuje se na 6,79 milijardi dolara, ili 0,3 odsto BDP.
Globalni trend
Dječiji rad na globalnom nivou postepeno je opadao u posljednje dvije decenije, ali pandemija bolesti kovid-19 preti da sve vrati na staro, prema ILO. Očekuje se da 60 miliona ljudi padne u siromaštvo samo ove godine, a to je ono što nepovratno utiče na činjenicu dječijeg rada.
Prema zajedničkom izvještaju ILO i Dečijem fondu UN, procjenjuje se da rast od jednog procenta u siromaštvu vodi ka 0,7 procenata rasta u dječijem radu.
Indonezija, četvrta najmnogoljudnija zemlja na svijetu, druga je zemlja na planeti u kojoj je čak više djece van škola primorano da radi. ILO procjenjuje da se radi o brojki od 11 miliona djece koja će zbog pandemije morati da rade, naročito u manje razvijenim istočnim dijelovima zemlje.
Ekonomski gubitak
U Indiji, koja je dom najbrojnije mlade populacije u svijetu, ova, kako Blumberg navodi, “izgubljena generacija” djece imaće suštinski uticaj na treću po jačini azijsku ekonomiju: manja produktivnost i potencijal zarade, nerealizovani porezi, povećano siromaštvo i pritisak na veća vladina davanja.
No, prema indijskom ustavu obrazovanje za svu djecu od šest do 14 godina je besplatno i obavezno. Mada Munkalapally i njegova sestra ne potpadaju više pod taj zakon zbog starosti, oni su zaštićeni prema lokalnom zakonu u dječijem radu, koji zabranjuje zapošljavanje mladih starosti između 14 i 18 godina na opasnim poslovima. Isti zakon zabranjuje svoj djeci mlađoj od 14 godina da rade, ukoliko nije u pitanju umjetnost ili porodični posao.
U tako velikoj zemlji samo je 591 dijete spaseno od prinudnog rada tokom pandemije.
“Jednom kada karantin bude ukinut i nastavi se normalna proizvodnja, vlasnici fabrika će tražiti način da pokriju svoje finansijske gubitke zapošljavajući jeftinu radnu snagu”, saopštila je nevladina grupa za dečija prava koju je osnovao Nobelovac Kailash Satyarthi.
Ta grupa smatra da će iskorišćavanje djece u radne svrhe tek doći, posebno kad opet počne da se budi ekonomija.
“Kada se hoteli ponovo otvore, krene izgradnja, vozovi se vrate na šine, kada se sve otvori, ova zajednica koja se bude vratila biće glavni izvor koji će odvesti našu djecu u gradove”, rekao je Abhishek Kumar, programski koordinator u SOS dječijem selu.
Kako navodi Blumberg, djeca će, vjerovatno, biti ta koja će popuniti rupe migrantskih radnika, koji su se zbog pandemije vratili u svoje gradove i zemlje.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
