Michael Martens za N1: Biden je 1993. upozorio na Srebrenicu

Svijet 02. nov 202014:23 > 14:25
N1

Kandidat za američkog predsjednika Joe Biden još 1993. godine je upozorio da Srebrenica može postati nova Guernica podsjetio je u intervjuu za N1 novinar uglednog njemačkog dnevnog lista Frankfurter Allgemeine Zeitung Michael Martens.

Martens koji posljednjih dvije decenije aktivno prati dešavanja na Zapadnog Balkanu za N1 kaže kako aktuelni predsjednik Donald Trumpa nema pojma o regionu Zapadnog Balkana.

Upravo ste napisali članak Joe Biden i genocid, a u kojem se zapravo navodi kako bi Joe Biden mogao imati uticaja na region ZB ako postane predsjednik SAD trećeg novembra. U tom članku navodite različita stajališta Bošnjaka, Srba, Hrvata regije o Joeu Bidenu, ali i Donaldu Trumpu. Dakle, šta je Vaš stav, ko bi mogao, ako to tako smijem reći, bolji li gori po regiju, koga bi ona možda mogla više zanimati?

Prije svega, uvijek moramo imati na umu da Balkan nije broj jedan, dva ili čak 3, 4 ili peti prioritet više za politiku u Vašingtonu. Kada pročitate memoare političara koji su bili aktivni devedesetih, kao što su Bill Clinton ili Madeleine Albright, ili bivšeg ministra vanjskih poslova, vidjećete da je za njihovog vremena Balkan bio u velikoj žiži međunarodne politike, što sada nije slučaj, a neće biti ni za Joea Bidena. Međutim, Joe Biden jedan je od onih političara koji doista jako dobro poznaju Balkan. Na Balkanu je kao potpredsjednik bio čini mi se 2009 i ako ne griješim 2016. Napisao je taj izvještaj i upravo je taj izvještaj meni bio glavnim motiv da napišem članak kojeg ste upravo citirali. 1993 kada je bio senator iz Delawarea, bio je član komiteta za vanjske poslove i otišao je u Sarajevo gdje se susreo sa Alijom Izetbegovićem i Harisom Silajdžićem pa i u Beograd gdje se sreo sa Miloševićem i Karadžićem, kako bi analizirao situaciju. U svom je izvještaju tada zaista pokazao da ne samo da zna šta se tada dešavalo na Balkanu, koji su igrači igrali koje uloge. Navešću dva primjera koja su me najviše impresionirala. 1993, u aprilu te godine, kada se Biden vratio i napisao svoj izvještaj Senatu u kojem je preporučio bombardovanje srpskih položaja oko Sarajeva i u Bosni, kao i bombardovanje mostova na Drini, napisao je da ako ne pripazimo Srebrenica bi mogla postati Guernica našeg doba. Guernica- španski grad kojeg su 1937 bombardovale njemački fašisti ili socijal-nacionalisti. Mada, 1993 Srebrenica još nije bila veliko pitanje u percepciji Zapada, već je to postala od jula 1995. Nije da nije bila spominjana, ali nije ni bila centralno pitanje. On u suštini kaže: ako ne pripazimo, nešto će se katastrofalno desiti. Upravo to se i dogodilo. Osim toga, u ovom je izvještaju 1993 napisao, ako ne budemo oprezni Milošević i njegovi ljudi će nastaviti sa tim da dovedu rat na Kosovo. Što se upravo desilo 1999. Tako da ako pogledamo na sve ovo, vidimo političara koji dobro poznaje Balkan, koji također zna ko je bio agresor, a ko žrtva, i koji- rekao bih- ima veoma dobar imidž. Što se tiče Trumpa mislim da Vam ne moram puno toga govoriti. Neću biti originalan ako kažem da Donald Trump nema pojma o Balkanu. Balkan je tek još jedno pitanje o kojem ništa ne zna. To veoma jasno možete vidjeti u njegovom amaterskom pokušaju da postigne dogovor između Kosova i Srbije. A ako pogledate na ove papire koji su potpisani, oni znače i sve i ništa. Oni zapravo pokazuju da je on svjedok.

Prije nego Vas pitam nešto o BiH detaljno, da Vas pitam i ovo: nakon potpisivanja tog sporazuma, šta god da se dešavalo tamo u Bijeloj kući, danima ja tokm svojih skupova uoči izbora Trump govorio o 400 godina rata, ubijanja, katastrofa, a o svemu tome je pričao 20 minuta. Tvrdi da su se Vučić i Hoti grlili i ljubili, da su se smijali i bili veoma sretni u Ovalnom uredu. Šta to Vama kao nekome ko prati ovaj region 20 godina govori, ali i kao nekome ko zna kako politika funkcioniše, posebno u zemljama kao što su Njemačka i Austrija, gdje danas, recimo to tako, imamo normalne političare.

To je Trump. Gledao sam te skupove gdje je govorio to što ste citirali, to da je on Donald Veliki došao i pomirio dvije nacije koje se po njegovom mišljenju 400 godina bore. Ako pogledate u suštinu potpisanih papira tamo nema ništa. Puno toga se govori, ali tamo nema ništa konkretno. To je njegova politika. Baš tako se on i drugim pitanjima bavi. Upravo zato, doista iskreno, smatram da ne samo generalno, već i za Balkan, da bi Joe Biden bio bolje rješenje jer je on čovjek koji je pragmatičan i ima bolje znanje političara. Toliko je očigledno to što govorim da se o tome uopće ne bi trebalo diskutovati.

Kako gledate na situaciju danas u BiH? Posebno u svjetlu Vašeg nedavnog izvještaja i toga što se dešava, jer se približavamo 25. godišnjici Dejtonskog mirovnog sporazuma. Još se vjerovatno borimo sa istim dječijim bolestima, kao i prije 25 godina kada su Bill Clinton, Joe Biden, Madeleine Albright, Richard Hollbrooke i svi ostali, pokušali ovdje da zaustave rat?

Moj će Vas odgovor možda malo razočarati. Naravno da planiram nešto na godišnjicu Dejtona napisati, ali nisam zapravo stvori koncept svoje analize tako da mi je rano da govorim o tome , ako želim da izbjegnem da kažem ono očigledno- a to je da je Dejton ono kako ga je Hollbrooke nazvao grozan dokument da se okonča strašni rat. Tako da napisaću nešto i to ću rado i da podijelim, ali nisam zaista sumirao tu svoju analizu. Također, zato što kao i svakom novinaru, moji su kapaciteti ograničeni, a pratim cijeli Balkan i ponekad sastavljam različite aspekte. Upravo sada, dozvolite mi da Vam kaže, postoji jedno pitanje o kojem sse veoma malo govori, ali po mom mišljenju ovih dana i sedmica najvažnije je za Zapadni Balkan, a sa njim možda direktno nema ništa, ali indirektno itekako ima- ono što se odigrava između Bugarske i Sjeverne Makedonije. Ako ste možda čuli, Bugarska će staviti veto na početak pregovora sa Sjevernom Makedonijom na, recimo to tako, ideološkim osnovama. Kažu da ako Makedonci ne prihvate ili ne priznaju, kako to Bugari kažu, da je njihov jezik zapravo zapadno-bugarski dijalekt i da ako ne priznaju da je njihova nacija u suštini umjetni koncept, što je po meni smiješno jer svaka je nacija poprilično očigledno koncept, da će onda blokirati pregovore. Smatram da je ovo veoma važno za cijeli Zapadni Balkan, ali i veoma opasno. Zašto? Ako Bugari zapravo uspiju u tome da EU prihvati njihov stav, ako historija i debate o njoj postanu preduslov da se uopšte počnu pregovori, to bi možda moglo zatvoriti cijeli proces proširenja jer će onda on biti mrtav. Zamislite samo kakva istorijska pitanja članice mogu iznjeti pred kandidate, a koja bi zaustavila kompletan proces. Onda bi Hrvatska recimo mogla reći da su Bošnjaci zapravo katolici koji su islamizovani. Šta god već, razne vrste gluposti, kako vi to na vašem jeziku kažete, bi se mogle pojaviti. Zato se sada dosta fokusiram na ovaj konflikt jer ga smatram potencijalno veoma opasnim za cijeli Zapadni Balkan i proces proširenja.

Hajde da pričamo o procesu proširenja, kada ste ga već spomenuli. U proteklih nekih godinu dana smo vidjeli toliko padova i loših poteza iz Pariza, kada govorimo o ZB jer Macron ima svoju vanjsku politiku. Također, komesar za proširenje je upravo posjetio BiH prije nekoliko sedmica, nakon skoro godinu na toj poziciji, . Također ovdje nismo vidjeli komesara za sigurnost i vanjsku politiku. Borell još uvijek nije posjetio Sarajevo, ali se susreo sa nekim od naših političara. Albanija i Sjeverna Makedonija također čekaju datume za početak pregovora. Element koji ovdje fali je i Angela Merkel. Ne vidimo je baš puno u svijetu, a na početku predsjedavanja Njemačke je rekla da će ZB ili proširenje biti jedan od prioriteta njenog predsjedavanja Unijom. Da li možemo reći da je ZB u ovom trenutku malo gurnut sa strane i stavljen na čekanje dok se korona ne riješi?

Očigledna je jedna stvar, a to je bilo koje političko pitanje u sjeni koronakrize. To je istina i možda čak i nije toliko sjajno jer je velika kriza za cijeli svijet. Ali Vam mogu reći iz izvora kancelarke da zaista žele pogurati otvaranje pregovora sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom. Oni doista i imaju plan i zabrinuti su. A upravo se tu vraćam na problem kojeg sam maloprije spomenuo, Bugarsku i opasnosti da Sofija stavi veto. Tako da za to postoji briga. Otvaranje pregovora nije naravno previše, ali je barem nešto u ova dva slučaja. Ponavljam, Berlin je, to znam i iz ministarstva vanjskih poslova, veoma povezan za ideju otvaranja pregovora u narednim sedmicama za vrijeme predsjedavanja Njemačke. Osim toga, Angela Merkel odlazi, ali mislim da to ne bismo trebali previše personalizovati. Čini mi se da postoji problem kredibilnosti procesa proširenja kao takvog. Prije nekoliko sedmica u Berlinu sam radio intervjuu sa komesarom Varhejiem, kojeg ste ranije spomenuli, i da budem iskren imam problem s tim da vidim viziju, čak i u komisiji za proširenje, kako da se proces revitalizuje. Postao je, recimo to tako, sve više praznih fraza, kao npr to da se zemlje pretvaraju da provode reforme, a da ih EU navodno nagradi novim koracima u procesu pristupanja, a što zapravo ne znači puno. Zaista mislim da moramo promisliti o procesu proširenja kao takvom. Previše je ispolitizovan, više fokus nije na kriterijima, već se tu previše fokusira na političkim priznanjima. Trebali bismo možda razmisliti o, ne alternativama proširenju, već o koracima između koji doista prave razliku za građane. Postoji ta ideja koja cirkulira nekolikon godina, a ja je smatram poprilično interesantnom, iako će biti veoma teško politički da se progura. Zašto ne napravimo ugovorne fondove dostupnim zemljama Zapadnog Balkana, da im dopustimo da učestvuju u strukturnim fondovima, što i nije zapravo puno novca za EU jer su zemlje Zapadnog Balkana toliko male u smislu broja stanovnika i ekonomije. Ali bi napravilo razliku, moglo bi je napraviti za regiju, ako biste koristili ovaj novac. A on je sada naravno povezan sa velikom političkom uslovnošću. Smatram da je to interesantna ideja koja bi mogla biti implementirana bez da se kaže da je zamjena za članstvo. Zemlje bi se zapravo mogle tretirati kao članice, barem finansijski, što bi napravilo razliku. Naravno morali bismo se boriti s demografskim izazovima s kojima se same zemlje suočavaju. A pametno investiran novac bi tome mogao pomoći. Da sumiram ovo o procesu proširenja, smatram da to vi i region puno više osjetite, postao je sve manje i manje kredibilan i efektivan u uticaju na demokratizaciju regiona. Tako da možda moramo razmisliti, ne o nužno alternativnim modelima, već alternativnim pristupima da bi se učinio kredibilnijim.

Spomenuli ste politizaciju i demokratizaciju glede različitih procesa ovdje na ZB. Jedan je u Srbiji gdje imamo skoro jednopartijski parlament, sa Aleksandrom Vučićem i njegovom koalicijom, koji imaju više od 65% parlamenta i skoro da nema opozicije. S druge strane imamo još jedno pitanje, o kojem ću Vas nešto kasnije pitati – Crna Gora. Ali, kako vi vidite ono što se dešava u Srbiji, praktično vidimo sabijanje moći u rukama Aleksandra Vučića i njegove političke stranke?

Rekao bih da za demokratiju nikada, skoro nikada nije dobar znak ako jedna stranka dominira dvotrećinskom većinom parlamenta. To jednostavno nije zdravo. Vidimo to i u drugim zemljama, u jednom specifičnom primjeru u regionu također. Vidjećemo u narednim mjesecima kako će se to odigrati. Smatram da Srbija u ovom trenutnom stanju definitivno više nije prva u procesu pristupa EU. Naravno sada, kako ste ranije i spomenuli, evropske zemlje će biti zauzete koronakrizom, ali se nadamo da će nekada pred kraj naredne godine ponovo moći da se suoče sa različitim pitanjima, kao i pitanjem kakve su to demokratske institucije u suštini ostale u Srbiji. Sada imam negativnu sliku ove zemlje i njenog razvoja. Hajde da vidimo šta će EU reći u svom narednom izvještaju o napretku.

Glede opozicije u Srbiji, mogu li pronaći svoj put da se bore sa Aleksandrom Vučićem. Ili su izgubili svoju političku svrhu?

Složio bih se. To je naravno jedan od velikih problema. Naravno da nije dovoljno da kažete da smatrate da je Vučić previše moćan, uticajan, da iskorištava institucije, da ih podriva. Ako nemate kredibilnu političku alternativu, a ja je sada ne vidim u srbijanskoj opoziciji, bilo kakvu silu, stranku, koja je doista alternativa i to je veliki problem u Srbiji.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad