Dok zemlje regiona na svakom svjetskom takmičenju ostvaruju zapažene rezultate, Bosna i Hercegovina stoji u mjestu. Organizacijski i finansijski problemi su najveći neprijatelji bh. sporta, a država ne radi dovoljno da bi se stvari promijenile.

“Igrati za državu nije isto kao igrati na običnom turniru. Puno više, vjerujte imam tremu kada igram za BiH, nego bilo kom Grand Slamu”, rekao je Damir Džumhur, najbolji bh. teniser.

Ovako razmišlja većina reprezentativaca BiH u svim sportovima. Iznova i iznova slušamo slične ili iste izjave sportaša koji se bore pod bojama bh zastave. A zastava, ili bolje reći država svoje najbolje ambasadore gura na margine, zabavljena silnim političkim previranjima. I dok komšije i susjedi krupnim koracima napreduju u svim sportovima, bh. sport stagnira.

“Zaostajemo, mnogo zaostajemo, moram reći da zemlje u okruženju nemaju talentovanije sportiste od nas. Svi znamo da je BiH uvijek bila rasadnik talenata u svim sportovima, međutim ti prokleti novci su sigurno najveći razlog“, govori bivši rukometaš Enid Tahirović.

I tu dolazimo do srži problema. Reprezentativni savezi u brojnim sportovima grcaju u dugovima, imaju finansijske i organizacijeske probleme zbog čega se zastava Bosne i Hercegovine rijetko viori na velikim takmičenjima, kamoli na pobjedničkim postoljima.

“Imamo definitivno jednu ružnu sliku da jednostavno naši sportisti grcaju u finansijskim problemima, počev od banalnih stvari poput opreme, putovanja…“, kazao je Senad Hadžimešić, direktor Davis Cup reprezentacije BiH.

Svaki nacionalni sportski savez od države dobija određena sredstva koja se ulažu u najbolje sportiste BiH. Ali koliko je to tačno novca?

Zenica je proteklog vikenda bila domaćin Davis Cupa. Naši najbolji teniseri savladali su Poljsku i u aprilu će igrati protiv Holandije. Koliko je koštala organizacija trodnevnog takmičenja?

“Naš odlazak, kada smo pobijedili Litvaniju u Vilniusu, smještaja, avionske karte i boravka tamo, koštalo je preko 35 hiljada maraka. Mi smo prije toga imali dva domaća eventa koja su dva i po puta skuplja nego gostovanje“, rekao je Senad Hadžimešić.

Kako onda uopšte maštati o velikim rezultatima, kada sredstva od države za godinu dana nisu dovoljna ni za organizaciju takmičenja? Ako još radite u savezu čiji sport u BiH nije na nivou popularnosti koje imaju rukomet, košarka i tenis. Najbolje to zna Senad Zaimović predsjednik hokejaškog saveza BiH, koji je za ovu godinu dobio 16 hiljada maraka.

“U nadolazećem EYOFU- OI mladih, mi nažalost zbog situacije kakva jeste sa infrastrukturom, nećemo imati sviju reprezentaciju jer ne možemo u tako kratkom roku podići reprezentaciju do 17 godina, tako da ćemo biti domaćini kao grad, odnosno država, a jednostavno bit ćemo posmatrači i na usluzi direkciji EYOF-a“, izjavio je Senad Zaimović, predsjednik Hokejaškog saveza BiH.

I dok nacionalni savezi grcaju u dugovima, muku muče sa registracijama i papirologijom, iz državnih institucija dolaze barem ohrabrujuće poruke.

“Ukoliko se uporede izdvajanja za sportske saveze olimpijske odbore, i paraolimpijske saveze, ako se napravi komparacija u izdvajanju sa regionom, mislim da naša izdajanja nisu dovoljna“, kazao je Suvad Džafić, pomoćnik ministra za sport pri Ministarstvu civilnih poslova BiH.

Priznanje da problem postoji je tek prvi korak za ozdravljenju bh. sporta, ali bez konkretnih poteza u ojačavanju barem nacionalnih saveza, marginalizacija sporta će se samo nastaviti.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.