Dok traju prosvjedi u Srbiji, pitamo se - imaju li građani u Bosni i Hercegovini razloga da budu nezadovoljni, kako političkim garniturama, tako i životnim standardom.

Dok buja aktivizam susjednih zemalja, građani u BiH padaju na prvom ispitu – izlaznosti na izborima.

Malo se proda, još manje kupi. I kad nema gužve, kao danas, Ljiljana redovna – i to od ‘88 godine – dvije godine prije nego što je rodila sina Edina. S ove dvije ruke i iza ove tezge ga je “dovela do hljeba”. Ali…hljeba u Njemačkoj.

“Magistarski rad uradio, u roku sve dao. – Koji fakultet? – Pravni. Znači, u četvrtak 13. kreće za Njemačku, ne može nać’ posao. – Što, šta je bilo? – Nema, nema, nema“, kazala je Ljiljana Lamadžema za N1.

I tako pravnik i uspješni karatist postaje dio crne statistike o odlasku mladih. A Ljiljana ostaje na Markalama, čekajući kupce koji sve više kupuju na komad.

A političke garniture, od izbora, do izbora, iste. Razloga za izlazak na ulice ima… ali ne i poente, kaže konceptualni Damir Nikšić – i sam ozlođajen, nakon što se izjalovio pokušaj da ljude izmami na biračka mjesta vlastitom kandidaturom za načelnika Općine Centar.

“Ovaj put ne bih izlazio na proteste. I mislim da tu uopšte više nema smisla, i nema smisla to što su u Srbiji izašli. Mislim, ima uvijek nekog smisla, ali ne mislim da mogu nešto da promjene. Beli im je najbolje rekao. On je rekao ono što sam i ja rekao kad sam bio kandidat. Ja sam uradio sve što je u mojoj moći. Trebali ste izaći par dana prije u tolikom broju, jer imamo demokratiju. Ovo je jedna mala zemlja i svi koji bi izašli da protestuju zaposleni su tu gdje jesu i ne mogu protestvovati protiv samih sebe“, kazao je Nikšić za N1.

Opširnije u prilogu Aide Hadžimusić.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.