Bosna i Hercegovina je svjetski šampion u tajnim nabavkama. Od četiri nabavke, čak tri se obavljaju metodom “pregovarački postupci bez objave u javnosti”, često u četiri oka, dobavljač i ugovorni organ. Zbog toga ne treba čuditi percepcija javnosti koja javne nabavke doživljava kao “maksimalno dobre uslove za prevare i to po zakonu”.

“Imate situaciju od prije dvije godine da su ceste RS imale preko 400 miliona maraka radova. Svi su ugovori sklopljeni pregovaračkim postupcima bez objave u javnosti. Samo jedno javno preduzeće u godini dana, sve svoje poslove obavljalo je mimo očiju javnosti. Sitaucija u Elektroprivredi, godišnje potroši oko pola milijardi maraka u postupcima bez objave u javnosti. Velika javna preduzeća koja javne nabavke obavlju netransparentno i niko zbog toga ne odgovara. Imamo situaciju da Autoceste Federacije BiH imaju 300 miliona duga. Kako neko ko je samo kanal za prikupljanje sredstava mogao da napravi toliki dug”, pita se Eldar Karić, direktor Antikorupcijske mreže ACCOUNT i odgovora “jer je rađeno mimo javnosti”.

Zanimljivo je kako su otvoreni postupci, inače najtransparentniji u javnim nabavkama, 2008. godine učestvovali sa 91 posto u ukupno provedenim javnim nabavkama što je bio prosjek zemalja EU.
Pet godina kasnije, njihov broj je pao na 24,86 posto što predstavlja evropski rekord u netransparentnosti.

No tajni postupci nisu jedini problem.

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sredinom aprila raspisalo je tender za kupovinu novog auta, a jedan od uslova bio je uz ostalo da auto ima pripremu za montažu dječije sjedalice i sisteme za dolazak i odlazak od kuće. Specifikacije automobila u ovom slučaju su kopirane iz kataloga za “Škodu Superb”, iako je prema Zakonu izričito zabranjeno opisivanje auta na način da uslove ispunjava samo jedan model ili jedan proizvođač.

Ivan Vukajlović iz Udruženja građana Tender ne dvoji da se radi o favoriziranju proizvođača. No pokretanje žalbe za ponuđače prema postojećem zakonu, može značiti drakonske novčane naknade i do 25.000 KM.

“U dijelu u kojem je u pitanju tehnička specifikacija, u tenderskoj dokumentaciji vrlo su rijetke žalbe jer ponuđači ne vide interes da mogu nešto da urade. S druge strane moraju da plate novčane naknade, ugovorni organi ako izgube ne plaćaju ništa”, kaže Vukajlović.

Poseban problem su nabavke koje se namjerno poništavaju, a da se ponovo ne objavljuju obavještenja o nabavci, pa se u konačnici sklope ugovori sa već postojećim dobavljačima. Primjera je mnogo.

No epilog se rijetko kad desi na sudu, poput primjerice nezakonitosti u kompaniji Muhlbauer gdje je država zbog nezakonitih ugovora za nabavku ličnih dokumenata prema revizorskim nalazima ostećena za više od 100 miliona KM. Uhapšen pa pušten bivši direktor, nikada potvrđena optužnica, slučaja zapravo nema.

“I ista firma dobila je ponovno posao štampanja pasoša. I šta je tu netransparentno”, primjećuje Dušanka Majkić, poslanica u Predstavničkom domu Parlamenta BiH.

Odnedavno Agencija za javne nabavke BiH može da podnosi prekršajne i krivične prijave, i radi monitornig, ali i u edukativne svrhe, pitanje je koliko će se u praksi stvari promijeniti.

“Mi imamo 24 zaposlena, dva dest godina stara automobila, tri lokacije na kojima se agencija nalazi. To su naši resursi, a moramo pratiti tendere po cijeloj državi. Država treba odlučiti da li želi da agencija radi i ovaj posao ili ne”, dodaje Đenan Salčin, direktor Agencije za javne nabavke.

Izmjene Zakona koji bi unaprijedio sistem javnih nabavki, slažu se u nevladinom sektoru, nemoguć je bez aktivne uloge međunarodne zajednice. U protivnom imaćemo zakonska rješenja koja do sada nisu polučila značajnije rezultate.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.