Vlada Federacije BiH je utvrdila i u parlamentarnu proceduru po hitnom postupku uputila Prijedlog zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Dio je to, kako iz Vlade kažu, reformskog procesa. Istovremeno, penzioneri traže značajna povećanja primanja, dok iz Vlade odgovaraju da je budžet ograničen.

Za jednu potrošačku korpu potrebne su blizu dvije prosječne plate ili četiri prosječne penzije – pokazao je najnoviji izvještaj o stanju nacije Centra civilnih inicitiva.

Reforma penzionog sistema dio je reformske agende na putu Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji, a visina i raspodjela socijalnih davanja razlog su redovnog neslaganja vlasti i socijalnih kagetorija.

“Penzioneri su svoje mišljenje iznijeli na ulici, protestima, i to ne mora biti nužno loša stvar. To je urađeno na jedan miran i dostojanstven način. Svima nam je poznato da su penzije u ovoj zemlji zaista skandalozno male. Riječ je o sistematskom problemu, koji se treba rješavati u kontekstu ukupnih reformi u zemlji. Prilikom provođenja tih reformi, naravno treba uzeti u obzir potrebe kategorija poput mladih i starijih, koji trebaju pomoć države”, ocijenio je Lars-Gunnar Wigemark, šef EU delegacije u BiH.

Ekonomski analitičar Izudin Kešetović kaže kako aktuelni potezi vladajućih struktura nisu dio suštinskih reformi, već da je riječ o prividnim rješenjima. Dodaje kako prijedlog novog zakona ne rješava pitanje niskih penzija niti pitanje statusa ove socijalno najugroženije kategorije.

“Postojeći sistem doprinose ne obezbjeđuje stabilne izvore prihoda u Penzionom fondu. Socijalni sektor i njegovo rješenje u penzionom i zdravstvenom sistemu, podrazumijeva drugačiji model raspodjele dohotka, i promjenu koncepta obračuna doprinosa u postojećem modelu iskazivanja bruto plata, po osnovu doprinosa za penzije i za zdravstvo”.

Socijalna politika Bosne i Hercegovine je formirana tako da zadovolji klijentističke potrebe vladajućih struktura, a ne stvarne potrebe ljudi. – tvrdi profesor Enver Kazaz.

Dodaje da su istraživanja pokazala kako svega 12% ljudi u socijalnoj potrebi dobija sredstva od države. Ostatkom sredstava vladajuće strukture ne samo da kupuje socijalni mir, već se kupuje i vlast – poručuje Kazaz.

“U današnjoj BiH najviše socijalne pomoći dobijaju one kategorije koje imaju iznimno visoke penzije, ili iznimno visoke invalidnine. Pri tome, stvarni siromasi ne dobijaju ništa osim dvanaesti dio ukupnog fonda koji se izdvaja za socijalne potrebe. Ako su gluhonijeme osobe tretirane kao osobe sa posebnim potrebama, onda se o njihovom dostojanstvu država brine tako da ih uključi u sistem rada. A ne da ih pretvara u socijalne slučajeve”, zaključio je Kazaz.

Za predstavnike vlasti reforma penzionog sistema je jedan od najtežih zadataka i obavezna stavka u reformskoj agendi. Broj ljudi u socijalnoj potrebi raste a jasno definisana socijalna politika države prijeko je potrebna. Kako na putu ka Evropskoj uniji, tako i dijelu građana koji od nje zavisi.