Mediji na njemačkom jeziku pišu o reakcijama na intervju DW-a sa Bakirom Izetbegovićem. Pored toga, piše se i o odnosu Srbije i Crne Gore prema Rusiji.

Austrijski internet portal Kurier.at objavio je članak o reakcijama srpskih političara na na intervju Deutsche Wellea sa bošnjačkim članom Predsjedništva BiH, Bakirom Izetbegovićem. U intervjuu, koji je objavljen u ponedjeljak (13. 11.) on je izrazio nadu da će Bosna i Hercegovina priznati nezavisnost Kosova.

„Svojom izjavom o mogućem priznanju Kosova od strane BiH, Bakir Izetbegović je izazvao žestoke reakcije u Srbiji”, piše u članku austrijskog internet portala. Srpski ministar unutrašnjih poslova, Nebojša Stefanović najavio je hitnu sjednicu Savjeta za nacionalnu bezbjednost u Beogradu za četvrtak (16.11.). “Stefanović je za beogradske medije Izetbegovićev komentar ocijenio kao ‚nedobronamjeran’, a priznanje Kosova od strane BiH kao „najteži udarac” koji jedna susjedna država može zadati Srbiji”, navodi Kurier.at.

Mladen Ivanić, član bh. Predsjedništva iz reda srpskog naroda, potpuno je isključio mogućnost priznavanja Kosova. Ako tema dođe pred državno Predsjedništvo, Ivanić je precizirao da će aktivirati pitanje zaštite „vitalnog nacionalnog interesa”.

„Milorad Dodik, poznat po svom separatizmu, opisao je Izetbegovića kao ‘srpskog neprijatelja broj jedan'”, piše se dalje u članku. Na kraju članka navodi se da su nevladine organizacije u BiH u međuvremenu izjavile da su žestoke reakcije na Izetbegovićev komentar – pretjerane.

Srbija – “vazal Rusa na Balkanu”

U njemačkim medijima se piše i o Rusiji, a s njom u vezi i o Srbiji i Crnoj Gori. „Ima jedan detalj koji pokazuje koliko se u Mađarskoj zaboravlja na istoriju”, primjećuje Boris Kalnoki za dnevnik Velt: „Peter Kreko iz liberalnog trusta mozgova Political Capital ukazuje na misteriozni sporazum između Mađarske i Rusije o razmijeni državnih tajni – to najbolje pokazuje koliki uticaj Rusija ponovo osvaja u bivšem Istočnom bloku. Kreko u Mađarskoj spada u najuglednije eksperte kada je riječ o desničarskim pokretima i subverzivnoj ruskoj politici u Istočnoj Evropi”.

„U NATO nisu bili nimalo oduševljeni zbog toga”, kaže on, „što jedan član NATO legalizuje razmjenu državih tajni sa Moskvom”. Zato je već godinama poljuljano i povjerenje, posebno Amerikanaca, prema vladi premijera Viktora Orbana – iako on vojnu saradnju vidi kao polje na kojem Mađarska može da ponudi nešto Amerikancima. Mađarske jedinice podržavaju Amerikance u Avganistanu, kao i drugdje na svijetu gdje SAD traže vojnu podršku i pomoć. Paradoks je da to čine i tamo gdje Rusiji treba pokazati zube – kao što je slučaj sa vojnim manevrima u baltičkim zemljama. Pa ipak. Mađarska spada u zemlje koje velikodušno daju prostora težnjama Rusije da poveća sferu svog uticaja.”

Autor napominje da su brige Zapada „zbog rastućeg ruskog uticaja” u „Istočnoj Evropi” (pod navodnicima u originalu – prim. prev.) velike, i da će to biti i tema sljedeće nedjelje na sastanku ministara spoljnih poslova EU.

„Ono što motiviše Rusiju je pri tome relativno jasno: Putin hoće da proširi svoju moć na Evropu tako što slabi EU i NATO. I tako se politički vraća u zemlje kojima je Moskva nekada vojno vladala. I sredstva za to su poznata. Sve što jača nacionalističke solo-akcije ili čak dovodi u pitanje državne granice – kao one u rascjepkanoj Bosni – Moskva revno podržava”.

„Mnogo manje je jasno zašto neke od nekadašnjih žrtava ruske politike danas Putinu širom otvaraju vrata. Odgovor je umnogome povezan sa novcem i korupcijom. Političke vođe tih zemalja mogu lično i za svoje aparate vlasti bolje da usmjere novac ako prave poslove sa Rusijom, kaže Kreko. A onaj ko uzima novac od Rusije, zauzvrat otvara prostor za ruski uticaj.”

„Najvjerniji vazal Rusa na Balkanu jeste i ostaje Srbija. Beograd i Moskva su tradicionalno „panslavistički” povezani. Tako je Srbija jedna od malobrojnih zemalja u regionu koja nije uvela ekonomske sankcije Rusiji. „To možda objašnjava od čega Srbija uopšte živi”, smatra jedan njemački posmatrač u Beogradu. Moskva, zauzvrat, podržava velikosrpske ambicije, jer u Beogradu i dalje sanjaju o ujedinjenju Republike Srpske sa maticom”.

„Ova saradnja čudi utoliko više što je Srbija, kad god bi se oslanjala na Rusiju, uvijek gubila. Izgleda da to znaju u Beogradu i zato hoće i da pristupe EU, ali zbog toga neće da stave na kocku dobre odnose sa Moskvom i finansijsku pomoć. To je ples na žici, zbog kojeg članstvo u EU neće postati bliže. I u Crnoj Gori se Putin trudi da ostvari uticaj. Pokušaj puča kojim su – kada je ta zemlja trebalo da pristupi NATO – najvjerovatnije upravljali ruski agenti, nije uspio. Ali, samo pokušaj potvrđuje da Rusija ne preza gotovo ni od čega da bi sprovodila svoje interese u regionu”, piše, između ostalog, u tekstu pod naslovom „Istočni Evropljani otvaraju Rusiji vrata”, koji je objavio dnevnik Velt.

Rusijom se bave i mnogi drugi listovi, ne zbog Balkana i Istočne Evrope, već i zbog toga što je, kako piše npr. Frankfurter algemajne cajtung, „Ruski parlament donio zakon koji primorava strane medije da se registruju. Međunarodni mediji koji su finansirani iz inostranstva, bi ubuduće mogli da se po novom zakonu vode kao „strani agenti”.

„Ovim nacrtom zakona, Rusija reaguje na to što su SAD, između ostalog, propisale medijskoj kući RT da se registruje kao „strani agent”. RT je to učinila uz protest. Američke tajne službe smatraju da je ta državna stanica bila dio kampanje miješanja u predsjedničke izbore u SAD-u. Moskva to odbacuje”.

„Jedan ruski poslanik je rekao da bi taj zakon, pored američkih medija kao što su CNN, Radio liberti i VOA mogao da se odnosi i na Dojče vele (DW) (…) Jedan portparol DW je u prvoj reakciji odbacio ovakve specijalne regulative države, a sindikat Njemački savez novinara (DJV) je prenio da se radi o pokušaju ruskog državnog vođstva da šikanira slobodne strane medije, koji nezavisno izvještavaju”, piše Frankfurter algemajne cajtung.