Sve dublja kriza i zaoštrena retorika koja neodoljivo podsjeća na rane '90. godine, naša su politička realnost. Građani to osjećaju i žive iz dana u dan, uglavnom prepušteni sami sebi. Duboko su svjesni da su njihovi interesi, samo deklarativno, izgovor političarima za nerad na polju stvarnih, egzistencijalnih problema stanovništva.

Nekada su stvarali državu, doprinosili i mijenjali stvari na bolje. Danas su penzioneri, možda najugroženija populacija u zemlji. Njihov glas, kažu, kao ni glas običnog čovjeka vlastodršci ne čuju.

“Sve je naopako pošlo. A jadni narod, pošteni, strada u svim segmentima društva”, poručuje jedan sarajevski penzioner.

Teškog stanja u društvu i potpune odrođenosti vlasti svjesni su građani svih generacija.

ANKETA:

”Oni vode brigu samo o sebi, a o nama građanima, ništa.”

”Počeli su rano sa predizbornom kampanjom. Nama ne valja, njima valja. Dobiće glasove, biće im lijepo, a mi ćemo i dalje biti najsiromašnija zemlja u Evropi i tako.”

”Ovo je samo predstava za javnost. Prebacuju jedni drugima lopticu. Vidjećemo šta će biti.”

Kao i građani, i društveno angažovani pojedinci i kulturni radnici svjesni su da se vlast bavi produkovanjem kriza, kao mehanizmom za opstanak i ostanak na vlasti. Za običnog čovjeka, u toj jednačini, nema mjesta.

“Ne govori se o tim nekim, za obične ljude, važnim stvarima – ekonomija, pravda, pravo. Govori se o nečemu što, čini mi se, za jednog mladog čovjeka i nije toliko relevantno. Ali to nije od juče. To se produkuje na dnevnoj bazi, te krize koje se smjenjuju”, objašnjava psiholog Srđan Puhalo.

A krize su na neki način, taktika vlasti da obeshrabre građane da se aktivnije uključe u politiku i donošenje odluka koje se tiču svih.

“Ljudi su zgađeni politikom, zgađeni su tom trgovinom. Izgubili su uopšte povjerenje u institucije sistema. Naprosto, mladi ljudi više ne znaju šta znači država u modernom smislu te riječi. Tako je je to jedan dio taktike, da tako kažem, kojom se vladajuća elita održava na vlasti, već dvije deceniije”, ističe reditelj Dino Mustafić.

Nova utrka za vlast tek predstoji na izborima 2018., a političke stranke i pojedinci odavno su u niskom startu. Prepreka bi im, ovaj put, mogla biti svijest građana da je u predizbornim programima i govorima najmanje njihovih interesa.