Šuhra Malić, majka dva sina ubijena prije u genocidu u Srebrenici, za N1 je govorila o godinama bez članova svoje porodice i očekivanjima od sutrašnje presude Ratku Mladiću.

Uzalud Šuhra Malić gleda kroz prozor. Sinove Suada i Fuada neće dočekati. U sobici sama i bolesna – okružena tek slikama najmilijih – kaže zamišlja da su i sada tu.

“Vidiš li ti moje sinove, evo ova dva što su ubijena, nije to šala, ja sam petero djece othranila, bili zdravi, muž mi radio u Libiji, u Iraku, Iranu u Beogradu, željni ga bili i mi i on ode zaradi svojoj djeci da ima da žive. Sad ja ovdje sama sjedim gledam ove slike i zamišljam sama sa sobom, da li je ovo nekad bio moj narod”, kaže Šuhra Malić.

Ovo je Šuhra i njen krik za istinom. Slika naboranog, patnjom obojenog lica koju je upoznao svijet – dok se probijala kroz redove policajaca – kako bi prisustvovala postavljanju spomen – obilježja u Memorijalnom centru. Nemoćna je Šuhra danas da ode sama nekoliko stotina metara do mezara u Potočarima. Ni mjesto stratišta gdje je izgubila oba sina – nije mogla posjećivati u miru.

“U mene Fuad ubijen u Kravici pa su me na Sud… Bolno je to, ja se potresem. Ubijen u Kravici, išle smo nekoliko godina ne daju ni doći I jedne godine ponijela ova jedna naša da rasiječemo to tamo i ulazimo – iskupilo se onih crnokošuljaša policajaca a mi nemamo ništa, nikakva oružja, ja sam krenula da prođem kad me udario u prsa, crno mi je godinu dana bilo. Udario me laktom, ja sam povratila”.

Pomno čuva svaki članak u kojem je govorila o svojim sinovima. I s ponosom pokazuje, kako je sve nedaće koje je preživljavala – nisu pokolebale.

“Šta sam ovdje patnje vidjela kad sam došla ali neću da idem odavde ovdje mi je muž umro ima šest godina, hoću i ja ovdje da umrem – ovo je moje i gotovo”.

Pokazuje i članak – uhapšen Slobodan Milošević. Pored njena slika. Čvrsto zatvorene oči. Kaže, negdje su ga prikazali – nije mogla da ga pogleda. Pravde nema. Ne može biti. Čak i kad su presuđeni – oni su svojim suprugama i djeci – živi.

“Ako ga ne osude doživotno, to je žalosno, ma čini mi se ja bih otišla platila bih da me voze u Hag da se tučem tamo s tim sudijama”.

U Hag ne može. Bolesna. Izricanje presude Mladiću – pratit će iz Potočara.