Pejaković objasnio šta je 'država' i poslao poruku za NG

Vijesti 27. dec 201721:43 > 21:44
N1

Jedan od najvećih bosanskohercegovačkih glumaca svih vremena Josip Pejaković gostovao je u srijedu u Pressingu gdje je, između ostalog, govorio o svome tekst za himnu BiH, koji nikada nije usvojen, kao i o ljubavi prema državi.

Vi ne šutite kada se intonira himna?

Nisam gluvonijem, ja pjevama.

Malo ljudi u regiji zna da bh. himna nema tekst i da se u vezi tog teksta ne mogu dogovoriti već 20 godina.

Ja sam tekst predložio 2001. i krenuo je “pičvajz”, da tri autora prave tekst. Tekst sam napravio u 26 verzija jer se razumijem, pošto sam i muzičar. Onda sam jednog dana odlučio da pjevam i na svim nastupima sam pjevao, kada se ukazala potreba. Mogu dati tekst i BH Fanaticosima, ako hoće. Moj tekst je pjevao i odlazeći američki ambasador iz BiH.

Toliku ljubav prema zemlji, šta je sa državom?

Država je kada te neko drži. Čovjek se rodi od četiri, pet kila. Ja sam se rodio od šest i po kila. Onaj od tri kile ne može izgurati više od devet mjeseci ‘zatvora’. On hoće da vidi šta? Državu, hoće da vidi kuću, djecu gdje će praviti i šta vidi? Ništa. I on bi da se vrati u materinu, ali ne mere. Nego đe si, hvataj se za havu, preživi ili krepaj. Ma, nije mi čudo šta onaj mali čovjek ne zna šta je država, ali kada onaj veliki bilmez ne zna. Država je kada te drže. Moj čača je ‘sovo državu. Ja sam njemu ‘sve po spisku’ i rekao nećeš ‘sovati državu. Ja ‘brez’ svih vas mogu, ali ‘brez’ države ne mogu jer da nema države đe bi svoga kera vez'o. Da nisam imao državu kako bi govorio da sam izbjeglica i da je izbjeglica čovjek kojeg svi izbjegavaju.

Da li je sloboda kada, kako neko kaže, možeš opsovati državu ili predsjednika? Jesmo li danas slobodni?

Ne. Kazat ću sada što se mnogima neće dopasti. Mi ovdje slobodu nikada nismo ni imali. Naravno, govorim iz pozicije glumca. Sloboda se ostvaruje na svakom pedlju. U onom bivšem sistem, nije se ni onda živjelo bolje nego danas, samo se danas živi grozno pa ono ranije izgleda bolje nego što jest. Mi smo po svoju slobodu morali ići u Beograd i Zagreb. Tamo je u Beogradu, na Hajdučkoj česmi Bijelo Dugme postalo Dugme. Mogli smo sve to dobiti i u svome gradu.

Na kraju, šta je Vaša poruka građanima?

Posljednjih pet, šest godina govorim: ‘Ko preživi ovu godinu, mislim ovu do 31. i iduću – taj je najeb….