Krenulo se optimistično, prije dvije godine s Jahorinskom deklaracijom koju su sačinili intelektualci i nevladin sektor, obvezala se rukovodstva SDP-a, DF-a i GS-a. U dekalaraciji je navedeno koordinirano djelovanje nenacionalističkih snaga na prostoru cijele države, odnosno zajednički nastup na svim nivoima na izborima 2018. godine.

Nakon toga uslijedili su pojedinačni dogovori stranaka. Okvirni sporazum zajedničkog djelovanja potpisali su SDP i DF. Naša stranka i GS podržali su zajedničku saradnju.

No ljubav neće dugo trajati, mimo dogovora o zajedničkom kandidatu, DF istaknula je Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH, SDP najavio kandidovanje Denisa Bećirovića.
Stvari su se dodatno zakoplikovale pozivom na stvaranje novog političkog subjekta koji je doveo u pitanje i priču o zajedničkom nastupu. Profesor na FPN-u Asim Mujkić kaže da je od Jahorinske deklaracije bilo dovoljno vremena da se zajednički nastup ideološki artikulira no na kraju se priča svela na pojedinačna prepucavanja.

Najbolje rezultate ljevica je ostvarila na izborima 2010. godine kada je SDP osvojio 284 hiljade glasova za Parlamentarnu skupštinu BiH, a Željko Komšić čak 337 hiljada kao kandidat za člana Predsjedništva BiH. Naša stranka je, nastupivši tada u koaliciji s Novom socijalističkom partijom, osvojila blizu 19 hiljada glasova. Četiri godine nakon velike pobjede, na izborima 2014., SDP je pao na 103 hiljade glasova za Parlamentarnu skupštinu BiH, Komšićev DF je osvojio blizu 150 hiljada glasova.

Iako se u međuvremenu krenulo sa demokratizacijom unutar SDP, to neće biti dovoljno jer se pad popularnosti nastavio na lokalnim izborima 2016. kada vodeće stranke građanske orijentacije osvajaju nešto više od 180 hiljada glasova. Priča o ujedinjenju trebala je vratiti povjerenje građana.

“Inicijative koje imamo danas, da se brže-bolje preko noći sklepa ljevica u jedinstvenu partiju takođe nisu inicijative koje mogu proizvesti novu kvalitetu. Osobno mislim da je građanskim strankama najvažnije da dogovore zajednički nastup na izborima, a da se onda ideje zajedničkog djelovanja kroz više partija ili jednu partiju dalje razrađuju. Ovako zbrda-zdola nabacane, bojim se da te ideje nemaju iskrenu pozadinu”, kazao je jedan od potpisnika Jahorinske deklarcije, Slavo Kukić.

“Mislim da je jedan od ključnih razloga ideološko nesnalaženje. Drugi razlog je patriokratski način djelovanja koji se pokazao nazadnim. SDP je učinio jedan korak na unutarnjoj demokratizaciji, dalje je trebalo ići na ideološkom artikuliranju. Vas sada narod prepozanje samo kao neko ko nije Bakir ili Čović, da li je to dovoljno”, pita se Mujkić.

Da li svrgavanje Dragana Čovića treba biti politički cilj djelovanje ljevice, kako to ističu u DF, naši sagovornici odgovaraju odlučno ne. Nacionalna homegenizacija ne smije da bude sredstavo u rukama tzv. građanskog bloka. S druge strane ukoliko je cilj dolazak na vlast, onda iskustvo Saveza za promjene može biti dovoljano. Dok su SDS, PDP i Demokratska partija (sada NDP) za Narodnu skupštinu RS-a 2010. osvojili oko 190 hiljada glasova, ujedinjeni su 2014. dobili oko 250 hiljada glasova, ušli su u Predsjedništvo i Vijeće ministar BiH. No imali su jasnu i jedinstvenu platformu djelovanja.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.