Nermina Vehabović Rudež, psihologinja je naglasila da PTSP - posttraumatskog stresnog poremećaja mogu imati počinioci i žrtve zločina u ratu. Prema njenim riječima, od niza okolnosti zavisi da li će neko dobiti PTSP i od nekoliko faktora zavisi da li će on biti zaliječen.

“Radi se o kolektivnoj traumi koja se manifestira kroz dva vida ponašanja. Jedno je negiranje počiniova da se nešto tražilo je drugo je stalno traženje istine kod žrtve”, objasnila je.

Ukazala je da od niza okolnosti zavisi izliječenje, a značajni su odnos zajednice prema osobi s PTSP-om i njena osobnost.

Istakla je da svaki čovjek ima mehanizme s kojima reagira na PTSP i da postoji prilika za oporavak.

“Najbolje se liječi psihoterapijom. Ne može se liječiti samo lijekovima. Razgovor, prihvaćanje i svjedočenje su put izliječenja – da neko čuje i poštuje to što se desilo”, rekla je Vehabović-Rudež.

Prema njenim riječima, ljudi podižu ruku na sebe jer ne traže pomoć ili zbog toga što ime se pruži pomoć.

Također je objasnila koji su to simptomi PTSP-a.

“Izražava se kroz izbjegavanje od činjenice da imate PTSP, kroz agresiju, stalno ste ljuti, kroz anksioznost, osjećaj strepnje. Ljudi dolaze kod doktora, a da ne znaju da imaju PTSP”, kazala je.

Ukazala je na to i da ljudi u religiji pronalaze izliječenje za PTSP, te da oni koji ne zatraže pomoć se mogu radikalizirati.

Upozorila je da postoji nešto što se zove sekundarna traumatizacija u smislu da roditelji svojim ponašanjem mogu doprinijeti kod svoje djece pojavu traumtskog poremećaja.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook i UŽIVO na ovom linku.