Puno više od Hrvata iseljavaju Bošnjaci i Srbi. Ja sam čak neko vrijeme govorio da je to bila strategija - iseliti najmalobrojniji narod, pa ste riješili pitanje jednog naroda kao konstitutivnog naroda, kazao je u intervjuu za Deutsche Welle član Predsjedništvu Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda, Dragan Čović.
DW: Na početku kampanje odaslali ste svima pomirljiv poziv. Bošnjake ste nazvali braćom iako su protekli period obilježile tenzije, posebno između vas i gospodina Bakira Izetbegovića. Je li moguće taj odnos relaksirati kako bi Bošnjaci i Hrvati u Federaciji BiH živjeli miroljubiviju politiku?
Čović: Ne da je moguće, nego Hrvati i Bošnjaci će morati živjeti, ne malo, nego puno miroljubivije. Rekao sam da smo izgubili povjerenje u posljednje dvije godine različitim kalkulacijama oko toga tko je što mislio uraditi na političkom planu u BiH, od entitetske do državne razine i tu je bilo svega i svačega. Moje poruke su jasne i govorim jednako u Stocu kao što ću govoriti u Bugojnu jer jedino zajednički sa Srbima i Bošnjacima ove probleme možemo riješiti. Ali, kako mogu bilo koju od ovih ideja realizirati ako u Federalnoj vladi imate šest ruku od 17 ili u Federalnom parlamentu 15 oficijelno hrvatskih ruku od ukupno 98? Jasno je da moramo zajedno raditi i uvjeriti se da nam jedino tako može na biti bolje. Ovih dana sam sa gospodinom Izetbegovićem razgovarao više puta i primarna stvar je da se te tenzije do kraja trebaju spustiti jer nam je zajedno ovdje živjeti. BiH će zasigurno preživjeti kao država i želim da BiH bude suvremena, europska država, u kojoj ćemo se dokazivati i popunjavati tko će biti bolji, a ne lošiji.
DW: Povrh svega, iseljavanje iz BiH još jedno je opterećenje u posljednih nekoliko godina
Čović: Puno više od Hrvata iseljavaju Bošnjaci i Srbi. Ja sam čak neko vrijeme govorio da je to bila strategija – iseliti najmalobrojniji narod, pa ste riješili pitanje jednog naroda kao konstitutivnog naroda.
DW: Kako to mislite “nečija strategija o iseljavanju Hrvata”?
Čović: Pa čak smo govorili da ‘netko, kako bi se potaklo jedan narod na iseljavanje i tako riješili problem jednog naroda. Onda biste imali dva entiteta, dva naroda i sve ste riješili. Međutim, nije to tako jednostavno. Život se malo drukčije odvija i mi danas imamo puno izraženije iseljavanje kod Srba i Bošnjaka nego kod Hrvata, što je i logično jer su brojniji u BiH. Nažalost, to ne treba ni na bilo koji način ohrabrivati i veseliti. Ja čak procjenjujem da u BiH nema više od 3 milijuna stanovnika ako znamo da je po popisu bilo barem još 500 tisuća više, onda ne može biti alarmantniji pokazatelj ili signal kojeg trebamo uvažavati.
DW: Zar to nije posljedica lošeg ekonomskog razvoja?
Čović: Gospodarstvo je ključ svega, ali ne možete govoriti o gospodarstvu ako niste stvorili ambijent, ako nećete do kraja stvoriti vladavinu prava u BiH, administraciju koja će puno brže morati rješavati sve ono što traži jedan suvremen biznis. Ne da inozemni investitor ovdje dođe i danima i mjesecima stoji pred vratima, nego da taj administrator dođe njemu i rješava mu pitanja. To je u bankarstvu već odavno zaživjelo. Prije svega, traba nam pozitivno ozračje, mir. Da ljudi vjeruju da ste ih fiskalnim, poreznim, rješenjima motivirali da ovdje dođu. Zašto u Slovačkoj imate oko 20 ‘per capita’ po glavi stanovnika, najviše u proizvodnji automobila. Samo zbog toga što su prepoznali jedan tržišni džep, osigurali povlastice svima onima koji investiraju koji nema nigdje u Europi, oslobodili ih poreza na dobit za desetak godina itd. Mi slično moramo ovdje pronaći, moramo podizati plaće kod gospodarstvenika koji ovdje rade, što znači smanjiti opterećenja i doprinose, a opet nećemo izgubiti u fondovima, jer će s povećanjem plaća i nižim doprinosima poslodavac imati interes da mu je radnik zadovoljan, a s druge strane imat ćemo potpun izbjegnuto sivo tržište koje je danas izraženo i ma koliko mi o tome šutjeli, ono je prisutno. Tako, kombiniranjem nekoliko stvari, smatram da možemo potaknuti gospodarstvo jer bez gospodarstva mladi ljudi neće ovjde ostajati. Mijenjaju se apetiti i razmišljanja o budućnosti, danas ljudi o budućnosti razmišljaju da drukčiji način. Kultura življenja je drukčija. Također, a ne manje važno, je da se zanimanja u obrazovnim sustavima moraju se prilagođavati potrebama tržista. Danas, koliko god neki odlaze, imamo ljudi na zavodima za zapošljavanje, a s druge strane poduzeća traže na tisuće zaposlenika, a ne mogu ih naći.
Intervju sa Draganom Čovićem pročitajte ovdje.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
