Realnost hraniteljskih porodica: Velike želje otežava nedostatak novca

Vijesti 16. dec 201815:27 > 15:36
N1

Želja da brinu o djeci, nadilazi sve prepreke. Realnost je to hraniteljskih porodica u BiH. Samo u Republici Srpskoj takvih je 177 porodica, sa blizu 250-ero djece.

Osnovni problem je kašnjenje naknade koju isplaćuju lokalne zajednice. Uz to su naknade još i proprilično niske.

Marija je majka tri sina, ali je i posljednjih šest godina hraniteljica djevojčice koja danas ima 15 godina.

Dobra volja i ljubav dovoljne su bile, kaže da u svoj dom primi dijete bez roditeljskog staranja iz Kozarske Dubice.

“Dijete već šest godina živi sa nama, uklopilo se, nas smatra svojom porodicom. U samom početku, kada smo krenuli u proces hraniteljstva, rekla sam im da suprug i ja imamo dobru volju da brinemo o još jednnom djetetu, ali da naša primanja nisu dovoljna da podmire na adekvatan način sve što tom djetetu treba. Onda smo se dogovorili da oni isplaćuju naknadu koju je opština dužna po zakonu, ali je manja nego što sje zakonom propisano.”

N1: Jer ste Vi tako pristali?

“Pristala sam, jer su oni rekli da su siromašna opština, da ne mogu isplaćivati punu naknadu”, kazala je Marija Đuran, hraniteljica i majka.

Mjesečna naknada u ovom slučaju je 450 KM, iako zakon propisuje da su te naknade od 625 pa naviše. Opština Kozarska Dubica, ove godine suočila se sedam puta sa blokadom računa zbog tužbi ukupne vrijednosti od oko 1.000.000 KM.

Načelnik Radenko Reljić nije odgovarao na pitanja kada će izmiriti naknade hraniteljima.

“Kad bismo rekli mi više ne možemo, nemamo od čega da finansiramo to dijete – oni bi nju odveli u neku ustanovu”, dodala je Đuran.

“A prije neki dan je bila konferencija o hraniteljima gdje su rekli da je porodica pravo svakog djeteta. Ja neću odustati, želim i dalje da brinem o toj djevojčiji, želimo da organ starateljstva ispuni svoje obaveze prema tom djetetu, kao što i mi to radimo. Koristimo sve sve resurse da bi to dijete živjelo u porodici, a ne u nekoj ustanovi, da bi imalo sve što mu je potrebno za normalan život. Ako ne mogu za troje djece da nađu 1350 KM mjesečno, ne znam šta su njiovi prioriteti”, navodi.

Milena je kao hranitelj na put izvela dva dječaka, sada već momka. Deset godina bila je partner Centra za socijalni rad Banjaluka. Saradnju sa dubičkim centrom zbog kašnjenja naknada prekinula je 1. novembra. Žali što je dijete vraćeno u ustanovu, no nije imala izbora.

“Najgora stvar koja se može desiti hraniteljima jeste da pričamo o novcu, ali nažalost bez tog novca ne možemo da funkcionišemo. Šta je prioritet ne znam, šta može da bude prioritet ako nije dijete koje je izuzeto iz institucije da uradimo nešto dobro za nju. I ponovo je vraćena, da bi sada nastavila država da plaća, republički nivo, a taj neki manji opštinski dio i dalje će vjerovatno kasniti toj ustanovi”, kazala je Milena Dojder Trbojević, biša hraniteljica.

Dok hraniteljima u Kozarskoj Dubici kasne naknade četiri mjeseca, za funkcionisanje opštinske administracije i plate, novca se nađe. U resornom ministarstvu bez rješenja.

“Upoznati smo sa tim problemom i inicirali da se to u budućnosti vrši redovnije”, kazao je pomoćnik ministra za socijalnu zaštitu Pavle Punić.

Procjenjuje se da u BiH ima oko 2.000 djece bez adekvatnog roditeljskog staranja koja čekaju na zbrinjavanje. Hraniteljstvo je najbolje rješenje za socijalnu inkluzuju te djece, godinama poručuju i iz UNICEF-a koji promoviše ovaj vid zbrinjavanja maloljetnika.

Za roditelje hranitelje, otežavajuća oklonost je činjenica da veliki broj djece iz ustanova su djeca sa posebnim potrebama, pa je nakanada koju pojedini čekaju mjesecima neophodna prevashodno za lijekove.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook| InstagramUŽIVO na ovom linku.