Dvadesetog marta Radovanu Karadžiću bit će izrečena drugostepena presuda, saopćeno je iz Međunarodnog mehanizma za kaznene sudove. Bivši predsjednik Republike Srpske nepravosnažno je osuđen na 40 godina zatvora, a na tu presudu Karadžić je uložio žalbu, što je učinilo i Haško tužiilaštvo. Radovana Karadžića terete po dvije tačke za genocid, po pet tačaka za zločine protiv čovječnosti i po četiri tačke za kršenje zakona i običaja ratovanja.

Reporterka N1 Tina Jelin Dizdar provjerila je šta od ove historijske presude očekuju žrtve, šta odbrana i šta bi drugostepena presuda mogla donijeti novo u odnosu na onu prvu.

Žalbeno vijeće odlučićivaće o tri stvari, analizira za N1 Nevenka Tromp, da li je počinjen genocid i u opštinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik i u periodu od 1992. do 1995. godine, da li je postojala veza između Radovana Karadžića i službenog Beograda, s obzirom da je prema prvostepenoj presudi odlučeno kako Milošević nije bio član udruženog zločinačkog poduhvata i treća stvar na koje se Tužilaštvo žalilo je visina presude od 40 godina zatvora, zatraženo je da bude osuđen na doživotni zatvor.

“Mislim da ne treba očekivati da će se proširiti vremensko razdoblje genocida, ne zato što se nije počeo dešavati još 1992. godine već zato što smo vidjeli da postoji jedan konsenzus i pravni i politički – i na Tribunalu i kod međunarodne zajednice da se nekakva genocidna priča treba završiti, da se genocid desio 1995. godine samo u Srebrenici i Žepi. S obzirom da je i u drugoj povezanoj presudi generalu Ratku Mladiću isto potvrđeno ovo što vam govorim, da će Tribunal završiti svoj rad presudom za genocid samo 1995. godine“, kazala je za N1 Nevenka Tromp, bivša zaposlenica ICTY-a i istražiteljica Tribunala u slučaju Mladić.

Tromp navodi da odgovornost za ovo snosi Tužilaštvo koje nije uspjelo da iskoristi međupresudu Haškog Tribunala Slobodanu Mioševiću kojom je proglašen krivim za genocid u sedam bh. općina. Podsjetimo da je u slučaju Milošević, u junu 2004. godine, odbrana tražila da se iz optužnice brišu tačke kojima se on teretio za genocid i saučesništvo u genocidu, dok je pretresno vijeće odbacilo taj Miloševićev zahtjev, navodeći kako je dokazano da je “postojao udruženi zločinački poduhvat s ciljem da se počini genocid u kojem je da je Milošević “bio učesnik u zajedno s tadašnjim vodstvom bosanskih Srba”.

Ono što je za Trompovu realno je viša kazna za Karadžića, ali ne i doživotni zatvor, koju je tražilo Tužiilaštvo. Advokatski tim Radovana Karadžića drugačijeg je mišljenja. Kako navodi Goran Petronijević, član advokatskog tima, odbrana očekuje povoljniju presudu zbog, kako je kazao, kršenja odredbi Poslovnika o postupku, skrivanju i prikrivanju dokaza od strane tužilaštva.

“Odbrana je tokom trajanja postupka 180 puta upozorila sud na kršenje odredbi Poslovnika o postupku i dokazima od strane tužilaštva, prikrivanjem dokaza koji su bili oslobađajućeg karaktera u odnosu na srpske optuženike neadekvatnim i neblagovremenim objelodanjivanjem, kao i da je sud u 173 slučaja našao da je Haško tužilaštvo prekršilo pravila i na taj način povrijedilo odbranu Karadžića“, kazao je Petronijević za N1.

Šta očekuju građani Sarajeva i Banja Luke, i danas su podijeljenih stavova.

Murat Tahirović iz Udruženja žrtava i svjedoka genocida kaže kako je presuda Radovanu Karadžiću historijski važna za BiH. Tahirović ne dvoji da će genocid biti potvrđen, nada se ne samo u Srebrenici.

Bilo je planirano da Mehanizam, pravni nasljednik Haškog tribunala, pravosnažnu presudu Karadžiću izrekne u decembru, ali je to odloženo što se sudija Theodor Meron, na zahtjev Odbrane, povukao iz Apelacionog vijeća, a umjesto njega postavljen je sudija Ivo Rosa.

Prva optužnica protiv Karadžića je potvrđena u julu 1995. godine. On je uhapšen u Srbiji u julu 2008. godine a suđenje mu je počelo u oktobru 2009.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.