Više od hiljadu i 700 pretežno muškaraca, staraca, ali i žena i djece - ubijeno je od 1992. do 1995. godine u Opštini Zvornik. Dokazi iz brojnih masovnih grobnica upućuju na surove metode. Likvidacije. Za više od 400 osoba se još traga. Preživjeli kažu, pravo i pravda nisu isto. A pravdu do sada nisu dočekali.
Prvi juni 1992. godine. Bijeli potok. Dan i mjesto kada je Suvada Selimović ostala bez 20 članova porodice. Među kojima i muža. Gledala je kako ga izdvajaju iz kolone. Iz ruku su joj, sjeća se otimali dijete. Jedno od troje koje su bile s njom tog kobnog dana. Posvjedočila je Suvada o svemu i pred Specijalnim sudom u Beogradu.
“Teško je o tome pričati kada za jedan dan na jednom mjestu oko 700 muškaraca odvoji. U tom trenutku nismo ni znali šta će s nama da bude, poslije smo se nadali da su oni živi, da su u nekim logorima međutim kada su se počele otvarati grobnice, nakon 16 godina ja sam tek našla supruga, i ukopala ga ovdje u ovo mezarje”, kaže Suvada Selimović
Još ‘97. otkrivena je prva masovna grobnica. Ramin grob. 274 tijela. Mahom mušakrci odvojeni 1. juna u Bijelom Potoku. Odvedeni u Tehničko – školski cenatar u Karakaju. Kasnije kamionima prevezeni u tzv. Gerinu klaonicu. Mjesto gdje su ubijani.
“Ta su tijela bila spakovana u vojne vreće, plastične, takvim vrećama je samo raspolagala JNA znači da su i oni bili sudionici u tome svemu”, navodi Ahmed Grahić.
Ubijeno je oko 40 članova porodice Grahić. Ahmed je oca identifikovao u najvećoj i to sekundarnoj masovnoj grobnici, Crni vrh. Tu su pronađeni posmtrni ostaci blizu 700 osoba ubijenih, između ostalih, na području Opštine Zvornik. Ahmeda ne zanima presuda Karadžiću. Ne zanimaju ga, kaže, laži njegovih advokata. Pravda je istina, poručuje.
“Bili su naoružani s četiri vrste naoružanja, sa 74. komada, automatskom puškom, sa škorpionom, pištoljem, moja su braća bila naoružana sa djecom na rukama od 16 mjeseci, je li to pravda, nemam povjerenja ni u Hag”, kaže Ahmed Grahić, predsjednik Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica opštine Zvornik.
Ahmed se bori sve ove godine, da djeca koja su preživjela, danas odrasli ljudi, ne požele osvetu. Suvada se bori za istinu. Mnoge majke nisu ili neće dočekati da pronađu posmrtne ostatke ubijenih.
“Mi ne možemo prošlost zaboraviti, ali mi se moramo boriti za budućnost. Taj put bez obzira koliko je bio trnovit mi moramo ići dalje. Šta sam sve prošla, ja se ne osjećam kao neka žrtva, ja sam heroina i sve druge žene, majke koje smo uspjele u devedeset slučajeva u naša mjesta se vratiti samo mi žene i djeca da osposobimo kuće, djecu iškolovati i nastaviti dalje da živimo normalno”, navodi Suvada Selimović.
Za pravdu se, kaže Suvada, mora nastaviti boriti. Mirnim putem. Javno svjedočiti. Ne osuđivati unaprijed. Nisu svi ljudi isti. Cijelom narodu, poručuje, ne možemo suditi zbog pojedinaca. Zato zločinci moraju adekvatno odgovarati. Istina je u moru bijelih nišana.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/ iPad
