Za migrante i izbjeglice Grad Bihać, postao je gotovo "domaća" sredina. Ne samo da su počeli govoriti lokalni jezik, poznaju svaki ugao grada, lokale, markete. Nekada ih na ulicama ima više, nego Bišćana. Već su navikli jedni s drugima da žive. Integrišu se u društvo na različite načine, od škole, do otvaranja vlastitih restorana. Ipak, najveći dio migranta je tek u prolazu.

Park u samom centru Bihaća, tek je jedno od okupljališta. Tu vrijeme provodi i Afganistanac Mudžib. Tek mu je 16 godina. Prije dvije godine s ujakom je napustio svoj dom. Iako djeluje opušteno, okružen prirodom, kao da uživa u proljetnom suncu – misli su mu drugdje. Kako preživjeti, kako preći granicu, kako se javiti porodici.

“Zato što je tamo rat, ja sam otišao, jer želim bolju budućnost za sebe, idem u Italiju. Tri godine sam izbjeglica, tri godine gotovo spavam napolju. Ne mogu u kamp ovdje u Bosni, nisam mogao ni u Srbiji”, kaže Mudžib.

Stotine ih dijele istu sudbinu. Dok čekaju priliku za bolju budućnost – ulice Bihaća, postale su im svakodnevnica. Susreti s policajcima. Uobičajeni. Šetnje gradom, obavezne.

Na istoj klupi u Bihaću zatičemo Izeta, Bosanca i Hercegovca, i Abasa, Pakistanca. Željeli bi saznati nešto više jedan o drugome, no teško se sporazumijevaju.

Jezična barijera je problem. Jedan od razloga međusobnog nerazumijevanja. Izet kaže – shvatio sam Abasa da je tek došao i da nema gdje da spava.

“Nemam ništa, novca pogotovo, da nema dobrih ljudi, Bosanaca, koji nam pomažu, daju nam hranu povremeno, ne znam šta bih”. priča nam Abas iz Pakistana.

Izet, kaže, ne shvata kako institucije mogu da se odnose tako prema migrantima. Da im ne pružaju utočite, hranu. Radi kao vozač i priča šta je primijetio po dolasku u Bihać.

“Juče kad sam išao usput sam sreo dvadeset grupa, grupe od 10, 12, 5 ljudi, svi idu od Ključa prema Bihaću”, priča Izet.

Ova grupa upravo je stigla u Bihać. Traže prostor gdje prespavati. Sutra već ka granici. Dok muškarci odlaze – porodice ostaju. Djeca se integrišu u školski sistem. Profesor u Umjetničkoj školi, Adnan Busuladžić, s ponosom govori o projektu – Zvukovi migracija. Pet mjeseci rada rezultiralo je snimanjem zajedničkog muzičkog albuma školaraca iz USK i djece izbjeglica i migranata. Snimljen je i prvi spot za pjesmu Djeca svijeta.

“Ovo je nešto potpuno drugačije, mi smo krenuli u projekat gdje smo radili s djecom koja apsolutno ne znaju naš jezik, koji su došli s raznih strana svijeta, djeca do nekih 12 godina, tako da nije nimalo bilo lako tada krenuti pa nešto napraviti, ali evo za neka tri, četiri mjeseca smo uradili velike stvari”, kaže Busuladžić.

Album sadrži deset pjesama, među kojima i obrade tradicionalnih domaćih, ali i tradicionalnih pjesama zemalja iz kojih djeca migranata dolaze.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linkukao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad