Kao dugogodišnji istraživački novinar, Amarilo Gutić, upoznat je sa detaljima oko 150 poslijeratnih nerješenih ubistava u Bosni i Hercegovini. Novinar Žurnala za N1 je govorio o posljednjim slučajevima zabilježenim u BiH.

Donosimo vam kompletan razgovor. 

Dugo ste istraživali nerješena ubistva u Bosni i Hercegovini. Kako komentarišete ova posljednja? Smatrate li da je trenutno stanje toliko bezbjedonosno problematično da zahtijeva – širu akciju?

Definitivno se ne možemo se ograničiti samo na neki mikro prostor Banja Luke, pa čak ni entiteta i Bosne i Hercegovine. Mislim da se ovdje radi o jednom širem obračanu ili upravljanju procesima kada su u pitanju kriminogeni krugovi – reket, trgovina narkoticima, oružijem ili borba za poslovni prostor na kojem će neko ostvaritvati profit, a da u pozadini stoji prljavi novac. I ovo posljednje ubistvo ne može biti vezano samo za BiH, mislim da to dobrim diijelom dolazi u ovom slučaju iz Srbije, a svjeodci smo da je u posljednje vrijeme mnogo obračuna između pripadnika različitih kriminalnih skupina Crne Gore, Srbije, Hrvatske, BiH je tu neizostavna i da jednostavno žrtve, u ovom slučaju pokojnog Krunića, bivaju stavljene u kontekst te borbe. Koliko se Krunić njima suprotstavio – očito mnogo – kada su se odlučili da ga likvidiraju. Često se govori o političkim pozadinama… U Bosni i Hercegovini se sve mora staviti u politički kontekst jer politika onemogućava ambijentu – policiji i tužilaštvima – da se bore sistematski i konstanstno protiv tih grupa. Njih je teško iskorijeniti, ali u svakom slučaju svojim djelovanjem država može i mora staviti do znanja, da ukoliko im se, kako jedan inspektor reče – posreći da otkriju ne samo počinioce, nego i nalagodavce – da reaguje promtno, da oštro kazni počinioce i radi na prevenciji. U ovom slučaju su definitivno postojale naznake koje su dolazile iz određenih obavještajnih agencija da se sprema likvidacija, koja je opet povezana sa nekim političkim istupima i osobama iz političkog miljea, a s druge strane i osobama koje ih podržavaju u finansijskom smislu. Pokojni Krunić je bio osoba koja nije bila odana aktuelnoj politici, ali s druge strane, opet je bio blizak nekim drugim političkim strukturama. Vjerovatno, povezao se trenutak – i politički i odbijanja da se nekom plati reket ili neke druge vrste usluga ili da se ustupi poslovni prostor svih onih poslova koje je on imao.

Često se, za razliku od nekih ranijih godina, u vezi posljednjih ubistava u BiH kao jedan od glavnih motiva pominje reket?

Činjenica je da je određenim grupacijama u posljednje vrijeme zaustavljen dotok narkotika nakon nekoliko međunarodnih policijskih akcija i da su velike količine narkotika zaplijenjene što uzrokuje određeni finansijski disbalans tih grupa. Njima tada nedostaje novac i profit koji bi stvarili, pa se vjerovatno odlučuju na neki kraći put da dođu do novca, a vjerovatno su mišljenja da je reket najjednostavniji i onda, moguće je, kao u slučaju pokojnog Krunuća da je to primjer šta se može desiti ako se odbije reket.

Do kojih zemalja ovo sve seže, odnosno da li je“mozak operacija” izvan BiH?

Kako reče gospodin Dodik – granica na Drini gotovo da ne postoji, a za kriminalne grupe ona nikada nije ni postojala. To su ljudi sa različitim identitetima i različitim putnim ispravama. U zavisnosti od potrebe oni prelaze iz jedne države u drugu – dok se prašina ne slegne. Sve je to jedan uvezan krug, samo je u jednom trenutku neko akter određenog kriminalnog djela, a drugi ga pomažu ili štite. Uslugu će vratiti nekad kasnije… Iako su neka ubistva naizgled nepovezana, mislim da u smislu nalogadavaca, izvšilaca i onih koji ih štite – itekako ima poveznicu.

Mnogi kažu da je Bosni i Hercegovini potrebna akcija “Sablja” aludirajući na ranije godine u Srbiji? Šta mislite o tome i o aktivnijem uključivanju svim policijskih akcija u posljednja nerazjašnjena ubistva?

Mislim da skcija “Sablja” u Bosni i Hercegovini, onakva kako je izgedala u Srbiji, u ovom trenutku nemoguća – upravo zbog te političke i teritorijalne razjedinjenosti. Da policijske agencije moraju sarađivati, moraju. Mislim da nijedna policijska agencija pa čak i SIPA koja ima dobre kapacitete, i ljudske, i materijalne, i tehničke mora sarađivati sa entitetskim MUP-ovima u ovim slučajevima, te sarađivati i sa drugim policijskim i obavještajnim agencijama izvan BiH.

Zašto je momenat kada se radila Lutka 1 i Lutka 2, i kada se procesuirao Turković i ta grupa, bio takav tada, a danas je nešto drugačiji slučaj u smislu organizacije akcije djelovanja policijskih agencija ili možda nisu iste okolnosti i vrijeme?

Vrijeme je, u bilo kom smislu, mnogo gore u odnosu na taj period. To jeste možda dobar primjer kako bi trebalo djelovati, ali s druge strane – nema tu kontinuiteta. Stalno isticati jedan slučaj u ovoliko godina poslijeratne Bosne i Hercegovine kao neki dokaz da se država bori protiv kriminala – nije dovoljan. To mora biti konstanta. Svjedoci smo da je sve ovo što se sada dešava posljedica što su se mnogi uspavali nakon tog slučaja.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linkukao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad