Ignatieff za N1: Nacionalizam povezan sa etničkom ili vjerskom čistoćom opasan

Vijesti 30. apr 201917:23 > 17:40
N1

Akademska sloboda se uvijek smatrala jednim od najvažnijih dostignuća modernog svijeta. U današnjoj Evropi koja se suočava s brzorastućim populizmom, nacionalizmom i desničarskim ideologijma i ta sloboda je ugrožena. Upravo o tome s Michaelom Ignatieffom, rektorom i predsjednikom Centralnoevropskog Univerziteta u Budimpšeti koji se našao na udaru režima mađarskog premijera Viktora Orbana, razgovarao je naš Esmir Milavić.

U uvodu sam kazao da se Vaš Univerzitet nalazi pod velikim pritiskom režima premijera Viktora Orbana, možete li nam ukrato ispričati kako je ovo počelo i koje su posljednje vijesti koje nam možete dati, zašto je premijer toliko fokusiran na Vaš Univerzitet?

“Viktor Orban se bori protiv Univerziteta i pokušava ga otjerati iz Budimpešte zato što ga je osnovao George Soros i zato što je opredjeljen za liberalnu demokratiju. On predvodi režim koji sve više konsoliduje sebe kao jednopartijsku državu. Zbog toga i imamo probleme, pokušali smo pronaći kompromis s režimom jer želimo ostati ovdje i osigurali smo dogovor koji on ne želi potpisati. Zato smo odlučili da moramo neke naše dijelove izmjestiti u Beč počev od septembra 2019. Ali, želim reći svima koji gledaju ovo da smo idalje otvoreni, idalje radimo, imamo studente iz svih balkanskih nacija. Dočekat ćemo još više Hrvata, Bosanaca, Srba, Makedonaca, Crnogoraca, Kosovara i drugih u našu školu, kao što smo to uvijek radili. Neće nas zatvoriti, nećemo prekinuti obrazovanje zbog bilo kakvog razloga.”

Profesore, ispravite me ako griješim mađarska Vlada je usvojila i poseban zakon za Vaš Univerzitet i u vezi toga ste kazali da „CEU neće biti Univerzitet u egzilu“?

“Upravo tako. Namjeravamo nastaviti s našim programima koji imaju američki certifikat, od kojih su neki u top 50 u svijetu po međunarodnim listama. Ako ne možemo provoditi te programe u Budimpešti, a što je ono što nam režim trenutno govori, mi ćemo ih provoditi u Beču. Ali, želim ponovo kazati da ovaj Univerzitet neće bit zastrašen, neće nas natjerati da ga zatvorimo, neće nas pomesti, imamo načine da nastavimo raditi u svim okolnostima i hoćemo.”

To mi zvuči kao da poručujete da mu nećete dozvoliti da pobijedi zato što Vam političke borbe nisu strane i znate kako se boriti sa svim stvarima koje se nalaze u svijetu politike?

“Da, imao sam malo političko iskustvo dok sam bio u kanadskoj politici i volim to iskustvo. Ali, sada nisam u politici, predsjednik sam Univerziteta i moj posao nije da budem opozicija gospodinu Orbanu. Univerzitet nije ni NVO nije ni politička partija ono što je naša želja je da odbranimo akademsku slobodu profesora i studenata i da idalje možemo učiti i raditi u slobodi. Mislim da smo to uspješno radili u Budimpešti i odupiremo se samo da bi branili akademske slobode. Ako se moramo preseliti u Beč hoćemo, ali, želim istaknuti ovdje da je ovo skandal i da ne apsolutno nepotrebno. Nema nikakvog dobrog razloga zašto bi Viktor Orban pokušao da nas otjera iz Budimpešte. Mi volimo Budimpeštu, volimo Mađarsku i želimo ostati ovdje.”

Profesore, dopustite mi da Vas pitam ovo. Prije četvrt stoljeća ste proputovali kroz Zapadni Balkan, proputovali ste kroz Bosnu i Hercegovinu i sve druge zemlje ovdje i znate koliko je nacionalizam ovdje bio snažan u 1990.-im i sada imamo Viktora Orbana i druge koji se bore za nacionalizam, tvrdeći da nacionalizam i populizam ovdje u Evropi. Vidite li da bi ta situacija mogla ugroziti evropsku situaciju i evropsku politiku i napraviti još više problema ljudima poput Vas koji da to kažem nisu spremni da se saglase s nacionalizmom?

“Da, putovao sam kroz Bosnu i Hercegovinu i Balkan u 1990-im. Vraćao sam se u Sarajevo mnogo puta, bio sam u Zagrebu i Beogradu mnogo puta. Osjećam duboku srodnost i osjećanja prema regionu Balkanu. To je region koji je platio najveću cijenu etno-nacionalizma koji je govori da brani „nas“ od „njih“ i kreira barijere među ljudima koji su stoljećima živjeli zajedno. Zato je Balkan na neki način projekt kojim se demonstrira gdje nacionalizam može odvesti. Odvesti prema smrti, nasilju. Ljudi koji ovo gledaju znaju to bolje od bilo koga u Evropi i samo se nadam da je ostatak Evrope naučio svoje lekcije iz balkanske katastrofe. Znate, nacionalizam sam po sebi nije problem. Biti ponosan Hrvat, Bosanac ili Srbin je izvrsna stvar. Problem je kada je taj nacionalizam povezan sa željom da otjerate ljude sa zemlje koju možete zajedno dijeliti, kada je nacionalizam povezan sa etničkom ili vjerskom čistoćom i tada postaje opasan. U Evropi imate i zdravi nacionalizam – ponos da ste Francuz, Britanac, Njemac, to je dobro i daje snagu zemlji, omogućuvaja da budete povezani i spremni da živite s ljudima koji su različiti i imaju drugačiju vjeru ili drugačije lice i boju kože. Ono što je Evropa uspjela je da poveže nacionalizam s takvom vrstom tolerancije. Kada Evropa izgubi to kako je to bilo na Balkanu i to je kada neko nacionalizam opisuje kao „ovo je moja teritorija i ostatak vas mora otići ili umrijeti“. Balkan je opisni projekat zašto je to fatalno opasno i nadam se da je Evropa naučila lekciju.”

Profesore, rekao sam u uvodu, a i Vi ste rekli da pored toga što ste akademik, da ste i političar i novinar i historičar i mnogo drugih stvari u Vašem životu. Ali, u 2000.-im ste objavili knjigu o izgradnji nacija nazvanu „Izgradnja nacija – Bosna, Kosovo, Afghanistan“, kako gledate na Bosnu i Kosovo danas?

“U 1990-im nakon Daytonskog sporazuma Amerika i Zapadna Evropa investirale su prilično mnogo u kreiranju multietničke Bosne i Hercegovine na bazi Daytonskih ugovora, ali su nažalost nakon samo 4 ili 5 godina se odmakle od tog projekta i lokalni etnički političari su preuzeli. Daytonski Ustav koji je trebao biti privremeni i tranzicioni dokument zaključao je politički sistem u mjestu i podijelio je politički sistem na tri. Mislim da je zemlja patila otada u dvije stvari. Prva je način na koji su lokalni političari preuzeli politiku i raspodjelili je između sebe i druga je povlačenje međunarodne zajednice koja je obećala Bosni i Hercegovini da će kreirati multietničku funkcionalnu liberalnu demokratiju i onda to nisu pratili opredjeljenjem ili željom da se to desi. To je tragedija. Dugoročno mislim da su ljudi iz regiona naučili bolnu lekciju, a to je da stranci ne mogu riješiti ovaj problem i da će to morati uraditi sami. Vi to morate riješiti. Kosovari će morati razgovarati sa Srbima. Bosanci će morati razgovarati s ljudima koji su ih ugnjetavali tokom rata, ljudi koji ne vole jedni druge morat će naći način da stvore političku zajednicu koja će biti u mogućnosti da se razvije ekonomski, socijalno, politički i moralno kroz zajednički život. To će možda uzeti generaciju ili dvije, nadam se da će se dogoditi uskoro tako da ne otjera stanovništvo odavde, tako da ne izgubite svoje najbolje i najbistrije koji bi mogli izgubiti strpljenje zbog sporosti procesa. To je kritična tačka, da ne počnete gubiti stanovništvo zato što politički proces čini nemogućim mladima ljudima da izgrade život, karijeru, budućnost. To je stvarna opasnost koju svaka nacija u regionu mora izbjeći i jedini način na koji se to može uraditi da se ujedine i kroz nešto gdje svi dijele moć, dijele šanse, rast, inovacije, ali to je veoma teško u vašem regionu.”

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad