Orhan Pamuk za N1: Razumijem Bosnu i Hercegovinu jako dobro (VIDEO)

Vijesti 27. jun 201915:05 > 21:12
N1

Turski književnik i nobelovac Orhan Pamuk, u intervjuu za N1 kazao je da u kontekstu identiteta jako dobro razumije Bosnu i Hercegovinu. Pogledajte intevju koji je sa Pamukom vodila Hana Sokolović.

Voljela bih da počnemo sa pitanjem identiteta – kroz svoj rad, često se bavite pitanjima ravnoteže identiteta vaših likova, ravnoteže njihove uloge u društvu, okolini, ličnosti.. Kako ostvarujte ravnotežu svog identetita – kao romanopisac, aktivist, otac?

Turci su jako zauzeti pitanjem identiteta – očito, kad pogledate kartu, više od pola Turske je u Aziji, ostalo pola u Evropi. Ima Turske historije u Evropi, neke stvari dolaze iz Evrope, neke iz Azije, Islama, postoji sudar ili harmonija civilizacija u Turskoj. Cijeli život gledam kako ljudi raspravljaju – od pitanja oblika javne rasvjete, lampi, trebaju li biti orijentalne, imitiramo li Pariz ili ipak trebamo neki arapski dizajn.. Sve se svodi na politiku identiteta u Turskoj. Ali ja ne mislim da je ovo bolest. Da je sve harmonično – govorili bi o totalitarizmu. Mislim da je kultura stvorena od različitih izvora prelijepa – ali onda ovi izvori moraju komunicirati harmonično – ne rafalima nego demokratskim razgovorima. Ovo je ono što ja jesam i za šta se borim u Turskoj. Pod snažnom smo represijom zadnjih pet godina. Gledajući kroz ovu prizmu, razumijem Bosnu i Hercegovin jako dobro. Opet – odlično je imati različite izvore, različite civilizacije, muslimane, katolike i pravoslavce zajedno, ali ne bi trebali pucati jedni na druge nego razgovarati. U prostoru slobode govora, gdje vjeruju u slobodu govora, ne u silu, u oružje. To bi stvorilo društvo ljepše od bilo kojeg drugog. Uspjeh SAD-a je baziran na takvoj harmoniji. Možemo i mi to imati i to je moja argument. Muslimanske zemlje takođe mogu biti multikulturalne, tolerantne, demokratične. To će se desiti. Ja sam siguran da će se to desiti – u svim svojim knjigama o tome pišem. I to je argument koji podržavam – da stvari koji su iz pravoslavlja, nešto što je iz jevrejske kulture, razni nivoi različitih muslimanskih kultura, osmanska kultura pa čak i republikanska moderna turska kultura treba da se sastanu i proizvedu nešto novo i to je ono u što ja vjerujem.

Osjećate li da u terminima podjele među ljudima – institucionalna mržnja nekada prisutna je nešto što je slično u Turskoj i BiH?

Govorimo o istoj stvari – većinom su to političari koji promoviraju nacionalizam, dramatizaciju, kulturu osvete. Takve stvari proizvode štetu. Narušena je sloboda govora u Turskoj – ne mogu više o tome reći vezano za Bosnu i Hercegovinu, ne želim da generaliziram.

Govorićemo još malo o ljudskim potrebama. U vašem romanu “Novi život” opisujete ljudsku potrebe za potragom misterioznog smisla života, s kojom dolazi česta besmislena hrabrost za opasne avanture koja rezultira sljepoćom za ono što nas okružuje – što često i jeste smisao života.

Novi život je jedna politička knjiga, tu također zagovaram kao i u drugim romanima – što smo radikalniji i što smo više utopijski nastrojeni, a ima jako puno radikala, puno ljudi koji imaju utopijske ideje – mi zaboravljamo na ljudske detalja, zaboravljamo da poštujemo ideje drugih. Moramo se sjetiti slobode govora, ne samo slobode govora nego treba postojati sloboda vjeroispovjesti i vjere. Utopijski radikalizam je teško održati ako ste neko ko piše romane. Za mene je pisac neko ko se identificira sa osobom i mišljenjima u koje ne vjeruje. U mom romanu Snijeg koji igra na sceni u Sarajevu u srijedu, postoji lik Blu – potpuno se ne slažem s njegovim islamističkim, fundamentalističkim i terorističkim idejama. Dok ja kao pisac mislim da je moja obaveza – obaveza je presnažna riječ, moja potreba je da uđem u kožu ove osobe, ne da se složim s njim nego da vidim svijet njegovim očima. Pisanje romana je gledanje svijeta očima ljudi koji ne misle kao vi, ne slažu se s vama. Kada to radim, ne znači da se slažem s ovim likovima. I to je suprotnost utopijskom totalitarizmu.

Upravo je to ono kako neki autori u psihologiji definiraju otvorenost uma. Nije to sposobnost da uvjerite ljude u svoja vjerovanja, nego da možete shvatiti njihov um, njihovu percepciju, bez da ih želite mjenjati. Naravno da ih ja želim mjenjati, ali ne kroz svoje romane.

Moraju li svi pisci biti otvorenog uma – da bi se mogli identificirati s likovima s kojima se ne slažu?

Pisci moraju biti otvorenog uma na vrlo jednostavan, otvoren način. Ali ako ste preotvorenog uma – i pisci imaju svoje vizije, ali i shvatanje svega ponekad ubija demone u nama. Ponekada govorim kao dobronamjerni političar a ponekad kao romanopisac, romanopisac u meni je daleko radikalniji od političara u meni. Nije značajan taj političar u meni – jer sam međunarodno poznat, nađem se u političkim situacijama.

Vaša ljubav prema Turskoj, Istanbulu vidljiva je u gotovo svemu što pišete. Kako ste stvorili tako snažnu vezu uz svijest o svim pristunim problemima?

Naravno, kao svi, ja sam vezan i pripadam jeziku i kulturi. Ali ne želim romantizirati svoj odnos, posebno prema Istanbulu. Da kažem – kako prelijep grad, jeste prelijep, ali to nije moj pristup. Ja želim pričati o situacijama, predmetima, ljudskim pričama, kulturi, krajolicima, zemlji. To su stvari koje me zanimaju. Kad počnem pisati – nikad sebi ne kažem pisat ću o lijepom Istanbulu. Pišem o ljudskim bićima, o književnosti i da, volim svoj Istanbul ali ne pravim turističku propagandu kroz svoje knjige.

Između ostalog, dosta pišete o Islamu, ekstremizmu, s druge strane i o istinskim ljepotama religije kada se tako tumači. Migrantska kriza prisutna u velikom dijelu svijeta doprinosi rastu islamofobije. Koji su mehanizmi za razbijanje stereotipa i predrasuda?

Da, mislim da tu moramo razdvojiti dvije teme, odvojeno govoriti o njima a onda sagledati cijelu sliku. Porast političkog Islama, porast ultrasekularizma koji uništava demokratiju – vidio sam te stvari u Turskoj. Turska koja je počivala na sekularizmu Ataturka je bila sekularna zemlja, definitivno, ali ‘70-ih i ‘80-ih nije više bila demokratska zemlja, previše vojske i kontrole. Ljudi su rekli ok, moramo tolerirati politički mekan Islam. Onda su se pojavili interesi i danas živimo snažnu represiju. Ipak ne mislim da je politički Islam razlog – politizacija Islama se koristi, mi sada prežvljavamo tradicionalni autoritarizam, tradicionalnu netoleranciju – to nema veze sa Islamom. Vidim kroz ove ideje, ponekad, ne uvijek – šta represija radi ženama. Šta ako nemate novca i ne vidite rješenje? Na kraju, ideologija i utopije za mene nisu rješenja. Ljudsko saosjećanje, iskrenost, pravi potezi – to je moja krajnja filozofija. Vrlo sam ozbiljan i fokusiran pisac, ne može me ni jedna ideologija dugo zadržati i puno me više zanimaju ljudska bića, njihovi ciljeve, svakodnevni život nego ijedna ideologija. Ja sebe mogu definirati kao ljevičara, liberala, ljevičara liberala kojeg zanima islamska kultura. To su stvari koje se nisu vratile u Tursku kulturu.

Eto to je i odgovor na moje prvo pitanje – šta je najsnažniji identitet unutar vas? Briga o ljudskim bićima?

Da. Ja imam ideale, ljutnju, vjerujem u slobodu govora i druge stvari, ali brinem o ljudskim bićama. Ideali ne smiju ubiti vaše priče.

Pitanje koje želim pitati a vezano za adaptaciju vašeg romana Snijeg u pozorišnu predstavu koja ima svoju premijeru i u Sarajevu, Bosni i Hercegovini, a koja nije prva predstava po romanu Snijeg. Mislite li da zemlje gdje se ovaj roman adaptira u predstavu imaju određen način identificiranja s ovom pričom?

Mislim da je ova priča popularna zbog onog o čemu je – stavljena je na scenu u Kini, Francuskoj, Portugalu, Tunis, mogućnost je i Amerika. Na kraju, politički islam, sekularizam, demokratija – to je razgovor koji se nikad ne završava. Trebat će vremena i ne smijemo gubiti nadu da islam može sadržavati demokratiju, da islam i liberalna evropska prava mogu harmonično funkcionisati zajedno – ja u to vjerujem i nadam se da je Bosna i Hercegovina dobar primjer da vidimo svijet kroz te ideale.

Integralni intervju pogledate u video prilogu.

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad