Ulaganja u sport u BiH su mala, gotovo mizerna. Bh sportisti igraju na lošim stadionima i sportskim terenima, mladi, talentovani, odlaze iz države, čak i uzimaju državljanstva drugih zemalja kako bi uspjeli u sportu kojim se bave. Podatak da je država BiH pomogla sportu sa milion KM, a da susjedi ulažu i do 10 puta više, dovoljno govori o trenutnoj budućnosti bh. sporta kao državnog projekta. A posljednji primjer nemara je slučaj Ervina Bejdića, paraolimpijca koji je diskvalifikovan na Svjetskom kupu u disciplini Para Shooting u Osijeku.

Mladi, perspektivni sportisti odlaze, sportisti su prepušteni sami sebi ili pomoći lokalnih zajednica, savezi su ili bankrotirali ili gledaju u bankrot. Posljednji primjer parolimpijca Ervina Bejdića dovoljno govori kakva je briga o sportu u BiH. Zbog starog pištolja diskvalifikovan je na Svjetskom kupu.

“Maltene ponižen. Dođete do vrhunskog rezultata i onda zbog banalnih stvari, pištolj zbog svoje dotrajalosti nije izdržao vanredni test. Na tako velikom takmičenju od 468 zemalja ući u finale i boriti za prvo, drugo ili treće mjesto i da budete diskvalifikovani. To je veliko, veliko razočarenje”, izjavio je Bejdić.

Ovo je pravi primjer da je podrška sportu u BiH mizerna. Bojan Kuljanin je mladi, perspektivni fudbalski trener. U svom matičnom fudbalskom klubu radi sa juniorskim kategorijama, igra premijer ligu. Kaže, kako se standardi mjenjaju, UEFA izlazi sa novim pravilima. Recimo, osvjetljenje fudbalskih terena postaje obaveza

“Zadnjih godinu dana je stigla informacija da svaki teren mora da ima reflektore, kako bi u ovom ljetnom periodu gdje su vrućine, utakmice se igrale u noćnim terminima, da će sigurno iz godine u godinu biti sve veći i veći standardi, tako bi lokalne zajednice i gradovi morali da prave te terene, da bi imali što bolje uslove”, kazao je Bojan Kuljanin, trener juniora FK Slavija.

I Sanin Škamo godinama radi sa mladim sportistima. Kao profesor fizičke kulture kaže kako godinama radi sa mladim sportistima, ali da su za vrhunske rezultate potrebni uslovi. Pomoć pojedinca i lokalne zajednice je prihvatljiva, ali sistemski, sport u BiH nije riješen

“To je sve sporadično, to je više pomoć jednog čovjeka. To je entuzijazam jednog čovjeka koji imas uticaj na nekog političara ili neku stranku ili opštinu, pa ta opština pokaže interes prema nekom sportu, pa ta neka pomoć se pokaže. Međutim, moramo malo povesti više računa o tome, malo više ulagati, više dati značaja sportu”, kazao je Sanin Škamo, AZ “Sportivo”.

Infrastruktura, nedovoljna ulaganja u bh. sportske kolektive, ali i bh. sportiste, jedan je od glavnih razloga su zašto se sport u BiH nalazi na ovom nivou. Pojedini su mišljenja da bi sve bilo bolje ukoliko bi se usvojio zakon o sportu.

Vlatko Glavaš, nekadašnji fudbaler i trener, a sada političar, planira da u parlament uputi inicijativu za usvajanje Zakona o sportu, kojim bi se predvidilo da se iz državnog budžeta izdvoji do 5% ukupnog državnog budžeta. Jer ovo što je do sada ulagano je mizerno.

“Mi smo izdvojili 978 hiljada KM, naši susjedi preko 25 miliona eura. Samo taj podatak govori koliko mi ne ulažemo u sport”, istakao je Glavaš.

Ulaganja u sport su u BiH mala i nedostatna. Briga o perspektivnim sportistima i njihovoj karijeri gotovo i ne postoji. Kada BiH uporedimo sa susjedima, ulaganja na državnom nivou gotovo ne postoji. Srbija izdvaja oko 25 miliona eura. Grade se atletski stadioni, bazeni, traje rekonstrukcija fudbalskih terena, planira se i gradnja nacionalnog stadiona, a uspješni sportisti dobijaju ozbiljne novčane nagrade, pa i nacionalne penzije.

Još je bolja situaciju u Hrvatskoj. Pored gradnje, subvencioniranja trenera za njihovu kvalifikaciju, nagrada, poreskih olakšica, planira se i briga o sportistima tokom i nakon karijere. Za ovu godinu sa 48 miliona eura.

Sportski kolektivi i sportisti moraju da se snalaze privatnim linijama kako bi obezbjedili sredstva. Infrastruktura je veliki problem. Posljednji primjer da FK Sarajevo u posljednjim trenucima prijavljuje drugi stadion da bi igrao utakmicu 3. kola kvalifikacija za Ligu Evrope, dovoljno govori o stanju stadiona u BiH.

“Mnogi ne znaju da je 1965. godine stadion Koševo dobio elektronski semafor i u to vrijeme u Jugoslaviji to je bio drugi elektronski semafor. Od tada do danas, recimo, mnogo stadioni su napredovali, mi smo nazadovali. Što kaže ona latinska poslovica, ako ne napreduješ, nazaduješ”, kazao je Edin Isanović, sportski novinar.

Problem je prisutan, problem se ne rješava. Pojedini volju imaju da promjene stanje u sportu, ali su usamljeni. I dok politički lideri svakim danom unose nemir među građane BiH, mladi ljudi, pa i sportisti odlaze. Najprije da treniraju u drugim zemljama, a onda ko zna, možda i zauvijek napuste BiH.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad