Obilježene su dvadeset četiri godine od masakra pored gradske tržnice Markale. Miran dan u Sarajevu bio je 28. avgust 1995, a onda detonacija. Pripadnici Vojske Republike Srpske iz pravca Trebevića ispalili su minobacačku granatu. Od posljedica detonacije, 43 osobe su izgubile život, a 84 ih je lakše ili teže povrijeđeno. Preživjele žrtve i danas, 24 godine nakon rata traže pravdu i pomoć nadležnih.

Svaki 28. avgust i to već 24. godinu zaredom prilika je da u prvom redu predstavnici političkog kora polože cvijeće na spomenik ubijenima u avgustu 95. A prilika je to i da se, iako je ovo tužna godišnjica, podsjeća da još uvijek postoje razilaženje u mišljenjima. Tako i ove godine dva udruženja žrtava rata u različitio vrijeme na obilježavanju. Udruženje civilnih žrtava rata sat vremena prije svih su položili cvijeće na spomenik. Kažu – niko ih ni ove godine nije pozvao.

“Njima je bitno da oni iz svojih fotelja ustanu i dođu da se slikaju za medije, a da ih nije briga za ovu populaciju, koji su na ovom mjestu izgubili svoje dijelove tijela”, kazala je Sanita Imamović iz Udruženja civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo.

U drugom udruženju, nisu se oglasili.

Amerisa Ahmetović je 28. avgusta 1995. pred vratima tržnice izgubila nogu. Izašla je iz tržnice, a onda se prisjeća tame, tišine i boli. Ništa nije slutilo da će to biti crni avgust.

“Bio je prelijep dan, jutro perfektno, sunčano, niko nije ni mogao naslutiti da se nešto može tako desiti, katastrofa i samo odjednom tišina, muk, crno sve. Svega se sjećam, još me proganja i nakon 24 godine.”

Tek ove godine, 24 godine nakon, prikupila je snagu da prvi put dođe na ovo mjesto. Damir Malagić je kobnog augusta imao 15 godina. Taj dan je izgubio najbolje drugove.

“Da su mi rekli da izađem, i ja bih poginuo, međutim ostao sam tu na vratima, granata je pala, mene je detonacija bacila, prodavao sam svijeće taj dan. Ponekad imam osjećaj da će sve pasti, evo sad ovdje da će se sve srušiti”, objasnio je Damir Malagić kako se i danas osjeća.

Ispred gradske tržnice danas brojne političke delegacije. Oni koji su preživjeli rat i sarajevsku opsadu zamjeraju im, kažu da su zaboravljeni, od države, od društva.

“Ne postoji satisfakcija nijednoj majci, nijednom ocu, djetetu, koje je izgubilo svoje najbliže, a makar kad je u pitanju Kanton Sarajevo mi dajemo sa svoje strane sve, u granicama naše mogućnosti, Ministarstvo za socijalna pitanja nastoji nadoknaditi bar u malom dijelu ono što je bilo izgubljeno u prethodnom ratu”, rekao je Ismir Jusko, ministar za boračka pitanja KS.

Bio je ovo posljednji masakr u opkoljenom Sarajevu. Četrdeset troje ih je izgubilo živote, 84 povrijeđeno. Masakr kod tržnice bio je razlog za NATO zračne napade prema srpskim snagama, a uskoro je potpisan i Dejtonski sporazum.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad