Kada velikani uđu u skupštinsku salu, političari izađu. Krajem februara je prekinuta sjednica Skupštine opštine Bosanski Petrovac i još nije održana.
Sedamnaest odbornika, devet srpske i osam bošnjačke nacionalnosti raspravljalo je o izgradnji spomenika velikanima. Na prijedlog načelnika opštine trebalo je usvojiti odluku o podizanju četiri spomenika, piscima Skenderu Kulenoviću i Ahmetu Hormadžiću, te slikarima Mersadu Berberu i Jovanu Bijeliću.
Prvi se pobunio Cvetko Dukić, šef Kluba odbornika SNSD-a: „Od njih četvorice, samo jedan Srbin.“
Na njegovu stranu stao je i predsjednik lokalnog paralmenta Dušan Došan. Za odbornike koje su birali petrovački Bošnjaci to je neprihvatljivo. Predsjednik skupštine je jedan. On je predsjednik svima. I Srbima i Bošnjacima, a oni hoće njegovu smjenu.
Napravio je prestup, smatra Haris Bešić, zamjenik predsjednika SO Bosanksi Petrovac. Bešić ističe da je Došan prekršio i Ustav BiH ne potpisivanjem čestitke povodom 1. marta, Dana državnosti BiH.
Sa druge strane Došan poručuje da brani interese svoga naroda.
I tako rasprave i prebacivanja, tužakanja novinarima i jednih i drugih idu u nedogled. Interesantno da su i jedni i drugi sa ekipom N1 vodili razgovor u istoj kancelariji koja se čak i ne zaključava.
PROČITAJTE JOŠ
U nezvaničnom razgovoru i jedni i drugi kažu da kad se u čaršiji sretnu popiju kafu – svako sa svakim, te da razumiju jedni druge u borbi za vlast i ubiranju političkih poena na nacionalnoj osnovi. Samo što svako od njih kaže da to upravo rade oni drugi.
Desetak kilometara od Skupštine opštine multietničko selo Bjelaj. Do njega vodi loš, ali ipak, asfaltiran put. Selo je razuđeno. Na jednom brdu crkva, na drugom džamija. Na kraju asfalta račvaju se dva makadmska puta.
Na raskrsnici srećemo dvadesetosmogodišnjeg Nežada i dvadesettrogodišnjeg Srđana.
Nedžad ima osam krava i kaže da može nekako skrpiti kraj sa krajem. Za mlijeko koje je mjesec dana prodavao mljekari dobio je 140 KM. Ne žali se ni Srđan. On ima četiri krave, ali ne govori koliko je na kraju mjeseca zaradio. Jedino je rekao kako je otkupna cijena mlijeka pala na tridesetak pfeninga po litri.
Do njih nije ni došla informacija da odbornici koje su birali ne zasjedaju od 26. februara. Ne znaju ni zašto je ta posljednja sjednica prekinuta. Baš tog dana kada smo posjetili selo bila je isplata za mlijeko. Malo dalje od nas čekaju ih dvije djevojke.
U tom momentu naišla je komšinica Nusreta. U tačkama vozi 2-3 kilograma mrkve i isto toliko kelerabe. Tek je izvadila iz zemlje i usput reče: „Eto vidite od čega se živi.“
Škrta je zemlja na obroncima Grmeča. Doduše, ni ne siju se skupa sjemena, a i ne obrađuje se po Bog zna kakvim standardima. Seljaci su posijali pšenicu i kukuruz, tek toliko da imaju od čega prehraniti stoku.
Da su velikani sa početka priče danas među živima vjerovatno bi insistirali i da se novac za izgradnju spomenika preusmjeri u bolji život. Da se, koliko toliko, i stanovnicima Bjelaja olakša surova svakodevica.
