N1 na zatvorenoj migrantskoj ruti: Tabanovce 2015. i danas

Vijesti 06. nov 201917:05 > 19:32
N1

Sporazumom Evropske unije i Turske iz marta 2016. godine zatvorena je takozvana balkanska ruta. Njom je, samo od oktobra 2015. godine do marta 2016. godine, prošlo blizu milion ljudi, uglavnom izbjeglica iz ratom zahvaćene Sirije. N1 na zvanično zatvorenoj ruti na granici Sjeverne Makedonije i Srbije, provjerava sprema li se novi migrantski val, te duvaju li ti vjetrovi upravo ka Bosni i Hercegovini.

Na granici sa Srbijom, sa makedonske strane, u jeku izbjegličke krize od prije četiri godine bilo je blizu 5.000 izbjeglica.

U momentu posjete ovome tranzitnom kampu u Sjevernoj Makedoniji kontejneri pusti. Svega 16 migranata u centru. Iz Grčke dovde pješačili su po 10 dana. Odmaraju se, kako bi krenuli dalje.

“Porodica mi je u Avganistanu, ali brat u Francuskoj, on mi je brat blizanac, nedostaje mi. Odmaram se, pa ću Srbija, Bosna, Italija, Francuska. (N1: Znaš li kakava je situacija u Bosni?) Ne znam”, kaže Imad, Avganistan.

“U Avganistanu sam imao probleme, talibani, Daesh, bombe…Idem za Bosnu, Hrvatsku, Italiju, pa u Pariz”, dodaje Roman, Avganistan.

Dok sanjaju pariske noći, dane provode u kontejneru. Tu jedu, surfaju internetom, druže se, mole…

“Iako je balkanska ruta zvanično zatvorena, ilegalni dolasaci ne prestaju. Svakodnevno se suočavamo sa ilegalnim ulascima i izlascima iz Sjeverne Makedonije”, navodi Stojna Tanasovska Dimiškovska, Otvorena porta La Strada.

Većina ovih kontejnera je prazna, jer mnogi produžavaju dalje ka Srbiji i Bosni i Hercegovini. Drugi su pak u nekom od ilegalnih kampova u okolnim selima.

Manje od 50 kilometara sjeverno, jedan od 18 kampova za migrante u Srbiji, Vranje.

Škola za djecu. Prostor za igru. Ljekar. Život naizgled normalan. No privremen.

Sonia iz Avganistana imala je 18 godina kada je krenula pješke iz zemlje. Danas su joj 22 godine, babica je, želi u Njemačku.

“Srbija je dobra zemlja, prihvatili su nas lijepo. Idemo u grad, dobre su reakcije, ljudi su ljubazni. Ali, nemamo budućnosti ovdje. Moramo da idemo”, poručuje Sonia.

Iz svojih zemalja neki moraju i zbog vjere.

“U maju 2018. godine sam sa porodicom došla iz Irana. Došli smo jer smo primili hrišćanstvo, a zbog toga nam je prijećeno smrću, kažnjavanjem”, otkriva Farohan Ahmari, Iran.

Od 18 centara u Srbiji, 13 je tranzitnih na potezu jug-sjever zemlje, te pet azilantskih.

“Prema najnovijim podacima u prihvatnim centrima u Srbiji je nešto preko 3.000 migranata i azilanata. Van centara ih je oko 400”, kaže Goran Ćirić, Komesarijata za izbeglice i migracije Srbije.

Neki od ovih ljudi, poput Sonie, čekaju svoj red da legalno uđu u Mađarsku. Ta mogućnost postoji, no praksa pokazuje da ta evropska zemlja radnim danima daje dozvole za ulaz, i to pet ili manje od toga dnevno.

Ostali, njih većina, poput Avganistanaca s početka priče imaju iste namjere. Ilegalno, put Bosne i Hercegovine.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad