Migranti u BiH već odavno nisu neuobičajena pojava na ulicama naših gradova. Najviše ih je u općini Hadžići. Svima njima su i Hadžići i ova država prolazna stanica, a njihovi snovi vezani su najčešće za Italiju i Njemačku. Na tom putu, nerijetko bivaju spriječeni na granici sa Hrvatskom, potom vraćeni u Bosnu i Hercegovinu. Do novih pokušaja prelaska granice, žive ovdje, dane provode družeći se, prodaju maramice na ulicama, a neki od njih uče i naš jezik.

Autobuska stanica u Hadžićima. Desetak migranata čeka autobus za Sarajevo. Tamo provode dane, koriste zimu bez snijega. Firidan iz Afganistana. nekoliko mjeseci je u Bosni i Hercegovini. Ima suprugu i sina u Njemačkoj.

“Jako mi je teško. Nisam ga vidio nikada, a gledam ga svaki dan na telefonu. Baš je teško. Idem kod svog sina i po cijenu toga da me hrvatska policija ubije. Ne mogu više”, požali nam se Firidan.

Falek iz Pakisatana je prije nekoliko dana stigao iz Bihaća, iz kampa Vučjak u Ušivak. Sad je, kaže, malo lakše.

“Ne želim se prisjećati. Bilo je grozno gore. Nije bilo kreveta, hrane, odjeće. Sad je bolje. Ovo je velika promjena”, kazao je Falek.

Na jednoj od ulica Hadžića je i Sadad iz Pakistana. I on je tek stigao iz Krajine. Ne žali se na bilo šta.

“Sve je dobro. Imam jaknu i hranu. Kamp je dobar. Ljudi su dobri. Nema problema, Bosna je dobra, ovdje nema problema”, kazao je Sedad.

Vrijeme je povratka djece iz škole. Istim ulicama, na putu od škole do kuće šetaju djeca i migranti. Problema dosad nije bilo. Migranti kažu, ne žele smetati, samo žele otići odavde.

“Ja nemam porodicu. Otac me napustio i otišao u Libanon, moja mama i brat su šehidi. Hrvatski policajcu su me uhvatili, tukli me. Uzeli su mi mobitel, odjeću hranu, čak i vodu”, kazao je jedan migrant.

Enraš se žali na iste probleme. Devetnaestogodišnjaku iz Pakistana san je Italija. Tamo želi raditi. Na putu do sna, kaže, stoje mu hrvatski policajci.

“Vide nas građani Hrvatske, prijave nas policiji, oni dođu po nas, uhvate i vrate u Bosnu”, kazao je.

U Italiju želi i Šehrzad. Svaki dan se čuje se porodicom. Prisjeća se života u Pakistanu.

“Imao sam veze, prijatelje, ali ne i novac i dobar život. Moji roditelji me zovu, kažu mi da izdržim i da budem uporan, želim doći do Italije”, ispričao na  je.

Policija svakodnevno obilazi kampove u Hadžićima, sa domaćom policijom kažu nemaju probleme. Ni građani Hadžića kažu nemaju potekoća sa migrantima:
“Ne smetaju, neko kaže da smeta, ali ne smeta. Koliko ih je došlo, a nema problema. Bili smo i mi nekad oni.”;
“Ne, ja nisam čula da su oni nekoga dirali.”;
“Ja dosad nisam imao nikakvih problema, čuo sam da je nekih incidenata bilo, ali meni lično – ništa.”

Kažu da su im pričali o hladnim zimama pod snijegom u Sarajevu. U njihovim zemljama zime nisu takve, pa ih raduje nekarakteristično vrijeme ove godine. Neki od njih i uče naš jezik.

I svi migranti sa kojima smo razgovarali kažu da su zadovoljni odnosom ljudi iz BiH prema njima i vjeruju da će jednog dana ponovo doći u Bosnu i Hercegovinu i zahvaliti se onima koji su bili uz njih u danima koje će nastojati nekad zaboraviti.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad