Stjepan Mesić, bivši predsjednik Hrvatske, ali i posljednji predsjednik Predsjedništva Jugoslavije, predsjednik Sabora Hrvatske u Pressingu na N1 govorio je o potencijalnoj opasnosti od podjele BiH zbog zaostalih politika iz devedesetih godina. Govorio je i o odnosima Srbije i Hrvatske prema BiH.

Dijaspora nije utjecala na izbor predsjednika Hrvatske, uprkos nastojanjima HZD-a, posebno u BiH gdje je Grabar Kitarović dobila skoro plebiscitarnu podršku? Hoće li se Milanović sada svetiti?

Mislim da je Milanović izvukao pouke iz svega što se događalo. Ako je po istom zakonu izabran Komšić kao i Čović prije, ne vidim razloga da se zaoštravaju odnosi na relaciji Zagreb – Sarajevo. Izbori u BiH su u dvije dimenzije, jedna su izbori za parlament, lokalne samouprave, a drugi za Predsjedništvo BiH. Iz hrvatskog korpusa se bira jedan, ali u FBiH glasaju svi, iz bošnjačkog korpusa se bira jedan – glasaju svi. Iz srpskog korpusa se bira jedan, ali u Republici Srpskoj i glasaju svi. Treba sagledati stvarne činjenice, a ne Hrvati ne biraju Hrvate.

Mislim da hrvatska i bh. politika iz toga trebaju izvući korist pred međunarodnom zajednicom. Da su oni rekli – u bošnjačkom korpusu je došlo do prelomnog trenutka, oni ne glasaju prema popisu stanovništva i prema nacionalnosti, nego i prema programu koji nudi čovjek koji nije Bošnjak, da izvuku korist pred Evropom. Da se kažu – nije Bosna samo popis stanovništva, nego sazrijeva u civilizacijskom smislu.

Grabar Kitarović je ignorisala Komšića, odnosi dvije zemlje su gledani kroz izjave te dvije osobe. Mesić je rekao da očekuje promjenu – da li to znači skori susret Komšića i Milanovića?

Mora doći do susreta, jer su tako odlučili hrvatski građani, oni su tražili promjene. Ne samo promjene u Hrvatskoj, nego promjene prema susjedima i svijetu. Mi moramo razvijati odnose sa susjedima. Kao što je Grabar Kitarović govorila – istrgla je Hrvatsku iz regiona, međutim – to nema smisla. Kada sam došao na prvi mandat, Hrvatska je bila izolirana. Tuđmanu je došao samo jedan predsjednik, Demirel. Zašto, zato što je pomoć BiH išla preko Hrvatske, drugi nitko nije došao. Treba uzeti svaku stvar u svom povijesnom kontekstu i možemo voditi realnu politiku, a ne orijentirati se prema nekakvim regulama koje više nemaju veze sa realnošću.

Može li to sve poremetiti odnose HDZ-a Hrvatske i HDZ-a BiH, odnose lidera Čovića i Dodika ukoliko se Milanović odluči na saradnju država, a ne saradnju Hrvatske sa Hrvatma.

Očekujem promjene u tom smislu, da će doći do bolje suradnje između Hrvatske i BiH i da ovo što je do sada bilo neće biti teret. Svi smo izvukli pouke, ali ja se nadam i politika u BiH da je izvukla pouke i da idemo prema EU. Naša predsjednica je zaboravljala da je naš cilj i sudbina da cijela regija uđe u EU. Zbog toga što je to milenijski projekt. Udružena Evropa je milenijski projekt, ova generacija ga mora ostvariti. Zašto, svi ćemo otvoriti granice, Evropa će biti veliki igrač. Ako se ne udruži – nema toga.

Mi se moramo zalagati za suradnju, ali i za što brži ulazak onih koji još nisu ušli. Kada svi otvorimo granice – sav narod će živjeti u svom kulturnom korpusu. Sasvim će svejedno biti Hrvatu da li je s jedne ili druge strane granice, Mađar, Nijemac, Srbin, Albanac. Nema motiva za rat – a motiv za rat je bio tobože braniš svoju nacionalnu manjinu. To je radio Milošević, Hitler.

Nedavno je bila izjava patrijarha Irineja – da nema granice između Srba, odnosno Srbije i Republike Srpske. Uslijedila reakcija – da li je Irinej unio nemir?

To je sasvim nešto drugo od onoga o čemu govorim. Kada budemo imali udruženu Evropu, na jednom mjestu budemo donosili regulativu koja će vrijediti za sve, a svi će sudjelovati, tada ćemo otvoriti granice. Ovo što Irinej govori, on govori kako priključiti RS Srbiji, to je sasvim nešto drugo. Do tada sve snage moramo angažirati da se ubrza ulazak u EU. O tome nema govora, da se regulativa donosi u Beogradu, a da nemamo granica sa RS. To je iskrivljavanje evropske ideje. Mi na jednom mjestu donosimo regulativu koja će vrijediti za sve, ali otvaramo granice da manjine budu spona između naciona i da u tom smislu nema ambicije da neko ide osvajati tuđi teritorij, a da priča i brani svoju nacionalnu manjinu.

Da li je “mali Šengen” korak ka tom cilju?

Treba organizirati suradnju, na koji način organizirati. To je gospodarsko pitanje. Onda se javljaju oni borci protiv Jugoslavije, ali ta privreda o tome nema veze. Gospodarski se mora surađivati i graditi odnose među komorama i firmama. To treba koristiti.

Da li je Stategija odbrane Srbije korak ka destabilizaciji. Vulin rekao da je odbrana RS i njeno očuvanje prioritet Srbije?

Do njih nije došla ova evropska ideja, zato Vulin ne razumije šta znači evropsko udruživanje i Evropa kao cjelina. To je nešto drugo. Ovo su želje Slobodana Miloševića koji nije želio ni federaciju, ni konfederaciju, nego etnički čistu Srbiju i jasno uvećanu. To nije ostvario, niti će biti ostvareno. Treba se okrenuti evropskim standardima, a ne tražiti izlaz u Miloševićevoj politici.

Hoće li Milanović insistirati na konceptu federalizacije BiH, što je koncept Čovića ili će to biti težnja ka građanskoj državi? Čović je takva zalaganja nazvao zalaganjima za islamsku državu u BiH?

Ovi konfederalizacijom BiH žele raskomadati BiH. Nema konfederalizacije i nema razbijanja BiH. Što duže budu na vlasti ti što žele razbijati BiH imat ćemo teže poslovanje, privredu.

Mnogi se pozivaju na Tuđmana?

O čemu je on govorio kada je nasamo razgovarao sa Miloševićem u Karađorđevu i Tikvešu. On je rekao – Milošević predlaže banovinske granice za Hrvatsku, plus Cazin, Kladušu i Bihać. ‘On je rekao – evo Franja, ti uzmi Cazin, Kladušu i Bihać, to je Turska Hrvatska’. Ja sam poslije Karađorđeva pitao Tuđmana – šta kaže Alija. Kaže, Alija nema šta reći. Kad se srpske i hrvatske škare spoje – nema mjesta za Aliju. Rekao sam to je rat. On je rekao – ‘Stipe ne znaš povijesne silnice’. Ja kažem – možda ne znam silnice, ali ako diraš granice, to je rat. I šta je bilo. Milošević je osnovao komisiju za razgraničenje. AVNOJ je razgraničio Srbiju i Hrvatsku, a u Beogradu je osnovana komisija sa Smiljom Avramov. U Zagrebu formirana komisija, u kojoj je bio Zvonko Lerotić i Josip Šentija i Duško BIlandžića. Njega sam zvao i rekao ne možeš sudjelovati u podjeli Bosne. Rekao je da je to razgraničenje sa Srbijom. Odmah je podnio ostavku, i Šentija je, i te komisije niko nije spominjao.

Ima li opasnosti od podjele BiH?

Opasnost je uvijek sa strane. Ako Zagreb i Beograd promijene odnos prema BiH. Zagreb je lukaviji, podržavaju Čovića, a ne kažu da su za razbijanje BiH. Čović je blizanac Dodikov koji ne priznaje BiH. Razumije se šta oni žele. Ako to neko u Zagrebu i Beogradu ne vidi – ne treba se baviti politikom.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad