Ko su profiteri u javnim nabavkama?

N1

Korupcija u javnim nabavkama svake godine pojede više stotina miliona maraka. Kako se navodi u izvještaju mreže Account, javna je tajna da su upravo javna preduzeća poligon za netransparentno trošenje budžetskog novca.

Sedamdeset posto javnih nabavki dogovori se “ispod stola” i bez tenderske procedure, tvrde u mreži Account BiH. Navode i da su firme u vlasništvu političara na ovaj način, za četiri godine, sklopile 250 ugovora, u vrijednosti 103 miliona maraka.

Najviše su profitirali:

– Hasan i Vildan Uščuplić iz SDA; vrijednost ugovorenog posla 45 miliona maraka
– Đorđe Kojić, bivši SNSD poslanik u NSRS – 3 miliona i 600 hiljada
– Jerko Ivanković Lijanović iz NSRZB – 3 miliona 233 hiljade
– Fahrudin Radončić iz SBB – 870 miliona KM

Od spomenutih političara jedino je reagovao predjednik NSRZB:

Firma koja je u mom vlasništvu tokom prošle godine nikada nije izašla ni na jedan tender tako da je nemoguće i ovo”, izjavio je Jerko Ivanković-Lijanović, predsjednik NSRZB.

“Imamo i donatore stranaka na tenderima. Oni s jedne strane doniraju stranke, a s druge strane dobijaju ugovore. Hifa petrol koja je dobila ugovore vrijedne 77 miliona maraka, Meicom iz Bijeljine preko 44 miliona, i Hering iz Širokog brijega”, kazala je Renata Radić-Dragić, direktorica CIN-a.

U toku su izmjene zakona koje bi ovakvim “dogovorima” mogli stati u kraj. Tri su amandmana predložena – jasnije definisanje sukoba interesa, jačanje kaznenih odredbi i obaveza pravljenje godišnjeg plana nabavki.

“Odgovorna osoba u instituciji nije finansijski odgovorna, nego sama institucija. Mi sami kao porezni obveznici plaćamo kazne kroz budžetska sredstva za ono što su počinile odgovorne osobe u institucijama”, rekao je
Emir Đikić iz TI.

Kamen spoticanja da se ovi amandmani uvedu jeste Parlament BiH koji još nikada nije formirao komisiju za utvrđivanje sukoba interesa. Javna preduzeća će morati praviti i godišnje planove za nabavke.

Sve se dešava kako se ne bi ostavilo prostora firmama da definišu namještene ili polovične ugovore, poput onih gdje su javna preduzeća određivala cijenu pranja jednog auta, ali ne i broj auta koja će se oprati. I na taj način su, pokazalo je istraživanje CIN-a, prali milione maraka iz budžeta.

Pogledajte prilog Minele Jašar.