Brojke zaraženih, umrlih, oporavljenih od korona virusa. Rastu u državi zatvorenih granica. Unatoč ovim činjenicama, traje 'rat' između dvije zdravstvene ustanove, najveće u Bosni i Hercegovini Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu i Opšte bolnice „Abdulah Nakaš“. Putem saopštenja ili medija. Čija je, a čija nije briga ad hoc formirani „izolatorij“ s TV plazmama , u studentskom domu?
Federalni ministar zdravstva otkrio, a malo ko da je primijetio, da je taj izolatorij samo ‘za izolaciju onih pacijenata koji nemaju gdje drugo’!? Kad će biti spreman drugi, ruševna garnizona ambulanta bivše Vojne bolnice? Vlada Kantona Sarajevo i dalje bez ministra zdravstva, u jeku pandemije! Put, koga nema, pacijenata kojih je bezbroj.
Pročitajte još
Ukratko, što napisa jedan ljekar, cirkus. Na sramotu Hipokrata! I sve u izbornoj kampanji. Na štetu, od svega ‘sluđenih’ pacijenata. Onih zaraženih COVID-19, ali i bespomoćnih, hronično oboljelih.
Heroji u bijelom kao da ne postoje u Sarajevu. Iz Zenice, Tuzle, Banjaluke su tu, svakodnevno na naslovnicama. A postoje, vjerovali ili ne i u Sarajevu heroji u bijelom. Ćute i rade. Nemaju vremena za bilo šta drugo. O njima se ne piše.
Dvojica s kojima smo razgovarali otkrivaju za N1 pakleni rad u vanrednim okolnostima, ali i otvaraju zatvorena vrata KCUS-a. Ovaj put, njihov identitet ostaje poznat samo N1. Namjera nam je javnosti predstaviti priču dva ljekara, beskrajno odana svojoj struci i svojim pacijentima u najtežem trenutku za zdravstvo, u doba korone. Identitet je javnosti sada manje bitan.
Dvije priče: Ljekar na pet mjesta
Jedan, hirurg , u medicini, ljekar najkompleksnije i najsloženije hirurške djelatnosti je prije par dana imao operaciju koja je trajala 10 časova. Od 10 ujutro do 22 časa uveče. To je za njih uobičajeno, nerijetko u krug. Ako je hitno, kaže, nema čekanja. Pod punom ‘ratnom spremom’ spašava se život, bez COVID testiranja tog pacijenta, jer „život ne može čekati rezultat“. Test će čekati spašavanje života . Ne razmišlja može li se zaraziti. „Dobili smo upustva naše Evropske asocijacije, početkom pandemije. Zakon naš u ovoj grani hirurgije. Moramo ga poštovati. Po njemu radili smo samo hitne, životno ugrožene. Uradimo pod opremom, pa čekamo testiranje, smještamo u izolaciju, gdje su respiratori, kao i u operativnom bloku.“
Drugi, neurolog- neuropsihijatar, na pitanje N1, radi li se, jesu li prazni kreveti, odgovara:
„Mi radimo normalno, kako prazno?!” Radi s teškim pacijentima s moždanim udarima, multipla sklerozom, epilepsijom, Parkinsonom i bezbroj drugih neuroloških bolesti, složene dijagnostike koji ne čekaju kraj pandemije.
Klinika, CUM, šator, Podhrastovi, operaciona sala
Neurolog nam pojašnjava: „Puno je pacijenata, ambulante jesu limitirane radi šatora za trijažu i toga što pacijenti iz drugih kantona moraju imati test na COVID koji je negativan. Također, ispomoć smo i u Podhrastovima, kao i svi, po rasporedu.”
“U šatorima za trijažu smo i mi, nas četvorica ljekara, uz sestre i tehničare”, govori nam hirurg. Pojašnjava da tako mora biti. Svaki dan. Bez obzira na struku i specijalnost ljekara.
Istovremeno, čekaju ga pacijenti na Klinici. Raspodjele. Rad u turnusima, 12 časova rada, 12 pauze, 12 časova rada…
„Pun nam je dnevni program operacija cijelu sedmicu. Naše operacije traju i po 10 časova, pa dnevno radimo od 2 do 4 operacije, ovisno o složenosti i dužini trajanja. Sad smo u punom pogonu, sedmično uradimo prosječno oko 30 operacija. Istovremeno i naše osoblje pomaže u Podhrastovima. Tamo se i zaraze, nekada. Ispadaju ‘iz stroja’. Najveći problem je kad ustanovimo na našoj klinici, kao što smo imali slučaj, da je pacijent zaražen, pa zarazi i druge pacijente u sobi. Imali smo sreću da niko od nas nije bio pozitivan”, pojašnjava za N1 hirurg. Saznajemo, iz njegove prakse, sudbinu pacijenata koji su na respiratoru u izolaciji. „Mogu reći da je od 90 do 100 posto smrtnost tih pacijenata kod nas, bar. Tako da tu nema dileme”.
Popunjenost bolesničkih kreveta
Ljekari s kojim smo razgovarali kažu da vjerovatno ima razlika od klinike do klinike, ali nisu važni kreveti, koliko ih je prazno, nego koliko se može ‘progutati’, odnosno koliko ljekara, sestara i tehničara može biti uz bolesnike na klinikama, u Podhrastovima, u trijažnom šatoru.
“I mi imamo praznih kreveta, ali dosta smo osoblja dali na Podhrastove, druge klinike i više. Nastoji se da zbog kadra, na ovaj način preraspodjeljenog, ali i ‘ispadanje iz stroja’ jer i oni oboljevaju od COVID-a, pacijent zadržava u bolnici kraće. Nedavno je došao dopis, za sve klinke, da se sve operiše”, kaže hirurg za N1 i dodaje da su oni i do sada radili normalno, a samo ono što je moglo čekati, bezbjedniju epidemiološku situaciju, su odgađali.
Kontrole pod motom “snađi se”
“Naravno da je ograničen prolaz do klinika radi prevencije. Hitni prijemi moraju raditi test, ali se to radi brzo i već je vrlo uhodano. Polomiše se ljudi. Samo ću tim zaključiti. Ali, dodaću još da je narod potpuno neodgovoran. Ne poštuje se izolacija, ne poštuju mjere, ništa… Kada nastane problem, onda je već kasno”, upozorava specijalista neurolog.
Svima je otežavajuće obaviti kontrolu ili pregledati dokumentaciju pacijenata iz drugih kantona. “Da bi pregledali dokumentaciju i snimke ( MRI,CT) pacijenata iz drugih kantona čija je obaveza testiranje, izlazimo s klinika, gotovo svakodnevno, i bukvalno ‘preko ograde’ uzimamo to i razgovaramo s pacijentima. Možete zamisliti kako to izgleda”, opisuje hirurg za N1 kako izgledaju kontrole ili pregled dokumentacije pacijenata iz drugog kantona.
Da li je ovakav rad heroja u bijelom „novo“ normalno, apsurd u vanrednim okolnostima epidemije o kojima malo znamo? Tako dok traje ‘prepucavanje’ dvije zdravstvene ustanove, bilo gdje da su, vrijedni i stručni ljudi, jednostavno, samo rade. Kao i naši sagovornici. Informacije o tzv. stranama ostaju samo trauma za pacijente!
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
