Prema podacima UNICEF-a blizu 2.000 djece u Bosni i Hercegovini konstantno se nalazi na ulici i prosjači. Djeca se u našoj zemlji svakodnevno radno eksploatišu. Međutim, došlo je vrijeme da se kazne odgovorni, a Tuzlanski kanton je u tome prvi. Naime, Kantonalni sud osudio je suprižnike Almira i Šeherzadu Ahmetović iz Tuzle na po deset godina zatvora zbog krivičnog djela trgovine ljudima. Ovo je prva maksimalna presuda za prosjačenje u BiH.

Almir i Šeherzada Ahmetović četvero djece starosti od sedam do 11 godina tjerali su da prose koristeći njihovo bespomoćnost, fizičku i psihičku nerazvijenost. Po djetetu su zarađivali od 20 do 150 KM dnevno. Nisu dozvoljavali da kupe hranu, a ako ne zarade dovoljno, slijedile su batine.

“Djecu su budili rano ujutru, oko pet sati, prevozili ih na različite lokacije na području Tuzle, Gradačca, Srebrenika, Orašja gdje bi djeca ostajala da prose od jutra do mraka”, kaže Admir Arnautović, Kantonalno tužilaštvo Tuzla.

No, oni nisu jedini. Ove godine je u Tuzli 20 djece zatečeno da prosi, a sedam od njih je smješteno u prihvatilište Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli.

“Prilikom smještaja ostvarimo saradnju sa roditeljima. Ako su bez roditeljske pratnje, obavijestit roditelje jer su oni odgovorni za njih. Bude tu optuživanja, napada, prijetnja, čega već ne”, otkriva Nedeljko Jurkić, Centar za socijalni rad Tuzla.

Radna i seksualna eksploatacija, prisilno prosjačenje, ugovoreni brakovima su Trgovina ljudima po Krivičnom zakonu FBiH od 2016. godine. Tuzlanski kanton jedini u BiH ima Protokol za postupanje u slučajevima prosjačenja, skitnje, radne eksploatacije i drugih vidova zloupotrebe djece, a koje su potpisale vladine institucije i nevladine organizacije. Za pet godina zabilježeno je 257 slučajeva i 74 djece smješteno je u prihvatilište.

“Veliki broj djece je na ulici, od tog broja 257. Vjerujte da je minimalno 100 djece konstantno u prosjačenju, a preko 100 djece je u istoj poziciji kao i ovo četvero djece, koji su uspjeli da se spase presudom koja je donesena”, ističe Adnan Drndić, Udruženje Zemlja djece u BiH, Tuzla.

Presuda za Ahmetoviće konretan je rezultat Protokola i pokazuje da sve institucije moraju sarađivati da bi se ovaj problem postepeno rješavao.

“Nismo imali presuda, nije bilo takvih slučajeva u BiH. To nam je bio izazov. Kada smo vidjeli stepen iskorištavanja djece, monstruoznost, stanje djece slično ropskom odnosnu, onda nam je to dalo još veći motiv da okončamo te postupke”, navodi Mehmedalija Fišeković, MUP TK.

Nakon prihvatilišta i nadzora centara za socijalni rad, neka od djece se vraćaju u biološke porodice. Prosjačenje ostavlja velike posljedice na djecu koja bivaju zapuštena, isključena iz procesa obrazovanja, medicinske zaštite itd.

“Prodaja djece je nešto što je postalo uobičajeno posljednih godina. To se veže za određenu populaciju etničku i to je nekakav stil života i kulturni model ponašanja, ali protiv kojeg se treba boriti. Taj kulturni model ponašanja nije nešto svojestveno savremenom društvu. S druge strane mnogi imaju djecu, uzimaju ih za to i zloupotrebavljaju i zgrću na njihov račun ogromna sredstva”, pojašnjava Srđan Vukadinović, sociolog.

Na globalnom nivou, trgovina ljudima profitabilna je kao i trgovina oružjem ili drogom. Ali na lokalnom nivou svako na to može uticati tako što neće davati marku ni djeci ni odraslim prosjacima na našim ulicama.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad