Ko je kriv za utapanja – država, plivači ili neko drugi?

N1 / Arhiv

Plaže na Boračkom jezeru, kod Konjica, su i danas pune. Građani se kupaju na vlastitu odgovornost. Jezero je i dalje bez spasilačke službe. Kola hitne pomoći - nema.

Na ovu, gradsku plažu, uglavnom dolaze mještani. Porodica Bešlić tu je cijele sezone. Svega se nagledaju. Posljedica je to kažu sistema koji je zakazao.

“Naše društvo iz nezanja ili što nije željelo da uloži u plivačku pismenost dovelo je do posljedice da svake godine blizu 100 života se utope u našim rijekama. To je preskupo”, smatra Faruk Bešlić, profesor sporta u penziji.

Iako u elaboratu o Boračkom jezeru spasilačke i službe hitne pomoći nisu ni predviđene, mještani godinama upozoravaju općinu da su itekako potrebne ovom jezeru. Ovako, sa svakom novom nesrećom, stvara se fama da Boračko jezero nije sigurno, što nikako nije dobro, nezadovoljno su nam rekli mještani. Malo treba uložiti da ovo mjesto bude sigurno kažu, ali je i do kupača.

Još uvijek nije poznat uzrok nesreće dvojice mladića koji su se u jezeru utopili prije sedam dana. Sudeći po prijašnjim iskustvima nesreće su se najčešće događale jer kupači u vodu ulaze nepripremljeni, skaču zagrijani, koriste plovila kojim ne znaju rukovati, a nisu ni plivači.

“Dođemo prvi put na jezero, ne znamo imal li virova, kolika je dubina vode i da li je mutno. Kad je nepregledna dubina najčešće dođe do utapanja kad zapne noga i radi straha”, tvrdi jedan od konjičkih spasilaca.

Zato, osnovno pravilo: “Naučiti plivati pa ići na kupanje”.

Jer kad se nesreća dogodi kasno je. Stručnjaci apeluju. Edukacija je ključna. Moramo naučiti djecu vještini plivanja i stalno upozoravati na opasnosti na kupalištima. Jer, edukacija jeste skupa, ali je daleko skuplji život.